Novković, Đorđe, skladatelj zabavne glazbe i tekstopisac (Vladimirci kod Šapca, 2.IX.1943. - Zagreb, 6.V.2007.).

U mladosti je živio u Sarajevu gdje je završio glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje u klasi prof. Mladena Pozajića. U 1960-im svirao je sa sarajevskom grupom Indexi, a 1967. osniva Pro arte te se sljedeće godine seli u Zagreb. Iste, 1968. godine na večeri šansone Zagrebačkog festivala njegova pjesma Stari Pjer, u izvedbi Ivice Percla, osvaja 3. mjesto stručnog žirija, ali nedugo potom postat će svjetski hit. Međunarodnu je popularnost stekla izvedbama Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata, na specijalnoj LP ploči UNICEF-a, pod nazivom Dans le soleil et dans le vent (Na suncu i vjetru).

Autor je brojnih hitova poput Lole grupe Pro arte, Nade Gabi Novak, Ostala si uvijek ista Miše Kovača i Virujen u te Severine. Osim za spomenute skladao je pjesme i za Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Džoa Maračića - Makija, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, Srebrna krila, Magazin i druge izvođače, te je najtiražniji hrvatski skladatelj. Napisao više od 2.500 skladbi, a ploče s njima prodane su u više od 20 milijuna primjeraka. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima bivše Jugoslavije i dobitnik je mnogobrojnih nagrada. Godine 1993. njegova pjesma Don't ever cry u izvedbi riječkih Putokaza bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. Dobio je 1996. nagradu Porin za životno djelo.

Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju, doprinijevši oživljavanju istarske estrade, ali se vratio u Zagreb gdje je bio suvlasnik i direktor programa u diskografskoj kući Croatia Records. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja od 1969. te Hrvatske glazbene unije.