Turizam i ugostiteljstvo

Turizam i ugostiteljstvo, među najvažnijim su istar. gospodarskim granama. Pogoduje im blizina tržišta turist. potražnje (osobito Italije, Austrije, Slovenije i dr. srednjoeur. zemalja), bogata i vrijedna ponuda prirodnoga i kult. ambijenta Istre, vrstan hotelijersko-turistički menadžment, konkurentne cijene i kvalitetne usluge. Istar. turizam ima gotovo dvostoljetnu tradiciju.

U prvoj pol. XIX.st. pokrenut je izletnički i kulturni turizam; tako je 1828. upriličen izlet parobrodom iz Trsta u Pulu, potom je povjesničar P. Kandler tiskao turist. vodiče Cenni al forestiero che visita Pola (1845) i Cenni al forestiero che visita Parenzo (1845), u kojima su prikazani pov. razvoj i spomeničko naslijeđe Pule i Poreča. S vremenom su se razvili zdravstveni, kupališni, aristokratski, sportsko-rekreacijski, nautički, lovni, masovni, kongresni, naturistički, ekološki i dr. oblici turizma. Nekoliko je razdoblja u razvoju istar. turizma: prosperitetno razdoblje do sred. 1914., potom stagnacijsko razdoblje pod tal. upravom 1919–41., ponovno oživljeno i drugo prosperitetno razdoblje 1945–90., nagla depresija za Domovinskoga rata 1991–95., te najnovije razdoblje pojačane uporabe turist. potencijala i oplemenjivanja ponude.

Usporedno s turizmom razvijalo se i hotelijerstvo. Umjesto gostionica i prenoćišta, skromnih kapaciteta i gastronomske ponude, ponekoga raskošnoga dvorca pri kraju XIX. i na poč. XX.st. grade se prvi moderni hoteli: Kvarner 1884. i Imperial 1885. u Opatiji, Neptun I., II., III. i Karmen na Brijunima, Riviera 1908. u Puli, Riviera 1910. u Poreču i Adriatic 1913. u Rovinju. Neki su od tih hotela imali unutrašnji bazen s grijanom morskom vodom i mogućnošću kupanja cijele godine, sportske terene i ostale sadržaje visokoga standarda, koji su mogli zadovoljiti ukuse probranih gostiju iz najviših društv. slojeva, te sportaše.

Istra s Krkom i zapadnokvarnerskim nizom otoka već se na poč. XX.st. izdvojila kao vodeća turist. regija na ist. dijelu Jadrana. U tom je području 1912. od ukupnoga broja gostiju njih 44% boravilo više od 14 dana. Gotovo polovica svih turist. dolazaka u Istru odnosila se na Opatiju (48%), koju su tada popularno zvali »zimski Beč« i »jadranska Nica«. Bilo je to razdoblje pretežito aristokratskoga turizma, prestiža, rastrošnosti, prosječno dugoga boravka i ograničenoga kretanja izvan obalnoga stacionara.

Za vrijeme tal. vladavine niti jedno istar. naselje nije izgradilo veći hotelski objekt, niti je dosegnulo turist. promet iz 1912., a postojeći hoteli bili su slabo popunjeni (npr. 1938. god. 37275 gostiju i 263373 noćenja). Pad turist. prometa poglavito je izazvan lošom gosp. politikom u anektiranim krajevima, oslabljenim tradicionalnim tokovima iz zemalja nastalih nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije te promjenom motiva putovanja i strukture gostiju. Nakon što je Istra priključena Hrvatskoj, postupno se oporavlja turizam i hotelijerstvo. Nagli razvoj započinje 1960-ih, kad su se emitivne turist. zemlje, koje gravitiraju sjev. Jadranu, oporavile od ratnih posljedica i podignule društv. standard. Poletu istar. turizma pridonijele su hotelijersko-turist. tvrtke Riviera holding i Plava laguna Poreč, Istraturist Umag, Anita Vrsar, Jadranturist Rovinj, Arenaturist Pula, Rabac ugostiteljstvo i turizam d. d. i Riviera hoteli Opatija te izgradnja mnogobrojnih marina. O dosezima suvremenoga istar. turizma, kojem je zbog razlika u dinamici razvoja sjedište iz Opatije premješteno u Poreč, pokazuju podatci za 1988. Tad je Istra, kao najrazvijenija regija u Hrvatskoj, imala 275000 ležaja u stalnim i komplementarnim objektima te zabilježila 2886000 turista i 24344000 noćenja, većinom inozemnih gostiju; na širem se području Poreča tada nalazila otprilike jedna trećina istar. smještajnih kapaciteta i ostvarila trećina noćenja.

Oružani sukobi i polit. nestabilnost najveći su neprijatelji turist. potražnje, o čemu svjedoči i Domovinski rat u Hrvatskoj. U godini njegova početka (1991) Istra je nudila 51064 ležaja manje nego 1988., a broj turista i evidentiranih noćenja smanjio se otprilike na četvrtinu predratnih. Niti 2002. s 228361 ležajem i 2377801 gostom (od toga 94% inozemnih) te 16135451 noćenjem nije dosegnuta razina turist. prometa iz konjunkturnih 1980-ih. Privatizacijom hotela pritječe poglavito inozemni kapital, kojim se podiže kvaliteta i konkurentnost usluga. Pozitivnim rezultatima pridonose izgradnja marina za potrebe nautičkoga turizma te uključivanje maloga poduzetništva (hoteli s malim kapacitetima, najčešće u obiteljskom vlasništvu) s vlastitim ekološkim proizvodima, ugl. u unutrašnjosti Istre.

LIT.: I. Blažević, Povijest turizma Istre i Kvarnera, Opatija 1987.

I. Blažević