Kapelice (zavjetne kapelice)

Kapelice (zavjetne kapelice), memorijalni spomenici malih razmjera, u ruralnom ambijentu, obično uz putove ili na raskrižjima, podignuti radi zavjetovanja ili zahvalnosti svecima i/ili Bogorodici.

Kao oblik iskazivanja pučke duhovnosti postoje u ruralnim dijelovima cijele Istre, a kultura njihova podizanja potječe iz istočnoalpske srednjovj. uljudbe. Njihov točan broj nije poznat, ali u središnjoj Istri (na području Pazina, Motovuna, Sv. Petra u Šumi, Žminja, Pićna, Cerovlja, Boljuna i Lupoglava) zabilježeno ih je više stotina, mahom podizanih u XIX.st. i do sred. XX.st., ali ima ih i puno starijih (najstarija je iz 1675. u Poljanicama kraj Boruta). Mnogo ih je podignuto oko I.svj. rata, a posljednja poznata kapelica podignuta je 1953 (Lakošeljci kraj Motovuna). Morfološki mogu biti jednostavne u obliku klesanoga stupca s nišom na pročelju, u obliku zidanoga stupca s nišom na pročelju i s oblikovanim unutar. prostorom. Poznate su i niše uklopljene u zidove kuća i ograde. Naručivali su ih i podizali pojedinci i obitelji, ali i manje seoske zajednice zajedničkim financiranjem. Većina je vrlo jednostavne koncepcije i grube izradbe, rad mjesnih majstora, a vrlo ih je malo kvalitetno oblikovanih i izvedenih (Zarečje kraj Pazina, Macukini kraj Sv. Petra u Šumi), ponekad od kamena iz poznatih kamenoloma (Rakalj ili Žminj). Često, pogotovo veće k., imaju tekst uklesan na hrvatskom, tal. ili lat. jeziku, s imenom (imenima) naručitelja, vjerskom zavjetnom formulom i godinom gradnje. U njima je (u niši ili zatvorenom prostoru) raspelo ili svetački lik, obično reprodukcija svetačke slike ili (rjeđe) kamena skulptura. Niša je često ukrašena umjetnim cvijećem, zatvorena vratašcima u obliku rešetke od kovana željeza. Veće k. imaju i dvoslivnu krovnu konstrukciju s crijepovima, a rijetke su pseudokupole (Zarečje, Motovun) kod najvećih zdanja. Najveći primjeri takvih privatnih spomeničkih građevina već su gotovo male crkvice (Kuzmi kraj Motovuna, Ferenci kraj Vižinade). Kako su k. ponajprije izraz pučke kršć. pobožnosti, nisu službeno bile uklopljene u liturgijske obrede, ali su neke od njih bile na putu procesija o velikim blagdanima, najčešće za Tijelovo i Uzašašće. Postoje vijesti i o tome da su se u nekim kapelicama jednom godišnje obavljali obredi. Činile su dio ruralne svakidašnjice i dio su istar. kulturnoga krajolika.

LIT.: M. Ivetić, Stari znameni, kapelice i javna raspela središnje Istre, Pazin 1995.
R.