Bugarenje

Bugarenje je tradicijski dvoglasni stil pjevanja koji se izvodi skupno, a rašireno je među hrvatskim stanovništvom na Ćićariji, te u istrorumunjskim Žejanama. Osnovni napjev netemperiranog pjevanja u dvoglasju izvodi jedan pjevač, na kojeg se kasnije nadovezuju drugi.

Ritam napjeva je parlando rubato, tekstovi lirsko-epskog sadržaja na štokavici ili čakavici, dok su najčešći metrički oblici šesterec, osmerac, deseterac i dvanaesterac. Karakterističan je završetak pjevanja padom donje pjevačke dionice. Riječ bugariti znači tužno pjevati, tužiti, žaliti, a u povijesti je bila u upotrebi i u drugim hrvatskim krajevima. Sam izraz bugarenje u stručnu su terminologiju prvi unijeli Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić. Stanovnici Ćićarije, Ćići, nikada neće za svoje staro pjevanje reći da je bugarenje, već će reći da će zarozgat. Bugarenje je do danas ostalo prilično neistraženo, te je najugroženij oblik tradicijske glazbe u Istri.