PUF, kazališni festival

Međunarodni kazališni festival PUF osnovan je 1994. od strane voditelja četiriju izvaninstitucionalnih hrvatskih kazališta: Branka Sušca iz pulskoga Dr. Inata, Davora Mojaša iz dubrovačkoga Lera, Nebojše Borojevića iz sisačke Daske i Romana Bogdana iz čakovečkoga Pinkleca.

U to ratno doba, utemeljitelji festivala odlučili su kako će se ova kazališna manifestacija održavati u Puli, gradu pošteđenom od izravnih ratnih razaranja. Festival je inauguriran 1995., a svoj konačni naziv - Međunarodni kazališni festival PUF (Pulski alternativni festival) - dobiva 1996. PUF je tada dobio i stalni termin održavanja, prvih pet srpanjskih dana. Nastao je kao izravni komentar hrvatske kazališne stvarnosti, njegovi su se razlozi i argumenti odnosili podjednako na kazališne i izvankazališne okolnosti. Stvaratelji PUF-a  željeli su pokazati kako kazališni festivali ne moraju nužno biti golemi i skupi, a svojim su izborom i koncepcijom željeli dokazati kako postojeći hrvatski kazališni festivalski prostor potpuno ignorira i zaboravlja čitav jedan segment aktualne kazališne ponude, koja Hrvatsku predstavlja na zavidnom broju inozemnih festivala. Sve veći broj hrvatskih kazališnih grupa, nastalih na tradiciji hrvatskoga modernog teatra iz 197O-tih  (doba tektonskih promjena u načinu kazališnog razmišljanja), više se nije mogao snaći u anakronim, gotovo birokratskim podjelama o "vrstama izvođačke djelatnosti". Upravo u tom procjepu između kazališne realnosti i inzistiranja na okvirima koji više tu realnost ne omeđuju točno, PUF je našao svoju osobnost. Na prvom PUF-u 1995. nastupila je samo jedna inozemna kazališna skupina, da bi već drugo izdanje festivala uspostavilo standard od 6 stranih predstava. Festival je postao mjesto susreta umjetnika koji su alternativni po svom svjetonazoru i unutarnjoj potrebi. Uz kazališne predstave, festival obogaćuju i popratni sadržaji poput izložbi, koncerata, radionica i okruglih stolova.