Puliti (Politi), Gabriello

Puliti, Gabriello, franjevački redovnik, skladatelj i orguljaš (Montepulciano, oko 1580., prema nekim izvorima 1575. - umro u Istri između 1641. i 1644). Autor je najstarijeg notnog zapisa karnevalske glazbe na području Istre: Ghirlanda odorifera cioè mascherate a tre voci, koji je objavljen u Veneciji 1612. godine. Na naslovnici se potpisao kao: Gabriello Puliti da Montepulciano, Organista nel Duomo nella molto Illustre Città di Trieste.

Kao mladić je pristupio franjevcima - konventualcima, a 1604. godine ulazi u pulski samostan  (u spisu Acta Provinciae Dalmatiae, Istriae et Epyri se spominje kao collacatus... in Conventu Pole :: prihvaćen u samostanu u Puli) i tamo ostaje sve do smrti koja je nastupila oko 1643. godine. Njegov profesionalni izričaj, kao zborovođa i orguljaš, sezao je do Milja (Muggia), Trsta, Kopra i Labina, a prema arhivskim spisima njegovo prisustvo se potvrđuje i u samostanu na Pagu. Napisao je oko 36 glazbenih zbirki, koje su sve tiskane, a od kojih se do danas sačuvalo njih 15 (svega 10 u cjelosti). Bio je vrlo domišljat i raznolik kompozitor, pisao je svjetovne i duhovne madrigale, mise i motete, instrumentalna djela, gotovo sve tadašnje glazbene vrste izuzev opere. U spomenutoj zbirci Ghirlanda odorifera... koja je objavljena 1612. godine u Veneciji, govori se o događajima iz grada Labina, preciznije posvećena je gradskom plemiću Tranquillu Negriju. On je bio pjesnik i mletački vojskovođa koji se istaknuo u Uskočkom ratu. Puliti je u palači Negrijevih bio uvijek dobrodošao pa je i često izvodio svoja djela na lutnji, citri i drugim instrumentima. Drugo njegovo poznato djelo je zbirka svjetovnih madrigala za jedan glas uz pratnju Armonici accenti a voce sola. Također ju je posvetio labinskoj obitelji Negri, na prvom mjestu Agnesini i njezinom zaručniku Antoniju Bragadinu. Svadbene pjesme su ostavile odličan dojam kao male glazbene minijature, no njemu osobno nisu pogodovale budući da je bio svećenik. Pored mnogih sačuvanih i nesačuvanih glazbenih zbirki, napisao je i niz instrumentalnih djela: Scherzi, capricci et fantasie (1605), Lunario armonico (1615), Fantasie (1624) i dr. Posljednja njegova zbirka nosi naziv „op.36".

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Ennio Stipčević, Uvodna razmatranja o umjetnosti Gabriella Pulitija (oko 1575. - iza 1641.), Arti Musices, 14/1, Zagreb 1983., 33.-50.; Ennio Stipčević, Barokne maske i maskerete u Labinu, Franina i Jurina, 60/1996., 42.-45.