Raški zaljev

Zaljev na istočnoj obali Istre jugozapadno od Labina. Donji je dio nekadašnje doline rijeke Raše, koji je potopljen mladim postglacijalnim izdizanjem morske razine.

Dug je oko 12km, prosječne širine približno 1km. Dubina zaljeva varira od 44m na ulazu u zaljev do 10m kraj luke Bršica; dalje prema ušću nastavljaju se pličine s dubinama manjim od 3m. Raša svojim nanosima malo-pomalo zatrpava zaljev, što je pogotovo primjetno duž zapadne obale. Strane Raškoga zaljeva su strme i nepristupačne, građene uglavnom od vapnenca, a obrasle su oskudnom sredozemnom vegetacijom. U I. tisućljeću pr. Kr. Raški zaljev i rijeka Raša bili su granica između Histra i Liburna. U doba Rimskoga Carstva Raša je bila granično područje između Italije i Ilirika. Cesta koja je povezivala Polu s Tarsaticom nije prolazila današnjom trasom, već preko Raškoga zaljeva. Srednjovjekovna hrvatska država se također protezala do rijeke Raše. Važnost Raškoga kanala raste u XIX.st., kada se gradi utovarna luka za ugljen Bršica. Za talijanske uprave započela je melioracija donje doline Raše, koja se s vremenom pretvara u plodno tlo. Nakon 1945. luka Bršica proširena je izgradnjom terminala za drvo i stoku.

LIT.: M. Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi instituta JAZU u Zadru, 1956, 2.

V. Kos