Istarske freske

U Istri postoji približno 140 lokaliteta na kojima se nalaze freske, od velikih i raskošnih do pojedinačnih scena i sitnih fragmenata. Prve freske u Istri naslikane su s prijelaza 8. u 9. stoljeće, dok zlatno doba oslikavanja sakralnih objekata počinje u 11. stoljeću  i traje sve do 16. stoljeća.

U razdoblju srednjeg vijeka freske nisu predstavljale samo ukras, već i natpise za većinsko nepismeno stanovništvo. Mještani su gajili poštovanje, divljenje i molili su se pred slikama Bogorodice, Isusa, svetaca i zaštitnika pojedinog mjesta. Istovremeno su ih te slike i upozoravale da ne budu grešni jer ih čekaju scene sa slika, poput posljednjeg suda i slično. To su bile opomene koje su slikari stavljali na izlazima iz crkava. Benediktinci su u Istru donijeli prve značajnije freske u 11. stoljeću. Često su i sami bili autori slika s romaničkim i bizantskim elementima. O izradi ovih slika ponajviše je znao pokojni akademik Branko Fučić, po mnogima najbolji u poznavanju istarskih fresaka. Majstori-slikari najprije bi na debelo i grubo ožbukali unutrašnjost crkve, zatim bi prosijali vapno i zamiješali ga sa sitnim pijeskom te napravili prvi grubi sloj. Drugi sloj nije bio premazan odjednom, već bi se radio samo onaj dio na kojem bi se taj dan slikalo. Freske koje su obrađene dosad od strane stručnjaka: Bačva (crkva sv. Majke Božje od Karmela), Bale (crkva sv. Duha), Barban (crkve sv. Antuna i sv. Jakova), Beram (crkve sv. Martina i sv. Marije od Škriljinah), Draguć (crkve sv. Elizeja i sv. Roka), Dvigrad (crkva sv. Marije od Lakuća), Gradišće kod Divače (crkva sv. Helene), Hrastovlje, Kanfanar, Kopar, Lindar, Oprtalj, Pazin, Peroj (Batvači), Podpeč kod Črnog Kala, Rokotule, Svetvinčenat (Savičenta), Sv. Lovreč, Vižinada, Zanigrad, Žminj.