Bertoša, Miroslav

Bertoša, Miroslav, (Beograd, 17. V. 1938). Od 1947. stalno je nastanjen u Puli, gdje je završio osnovnu školu i osam razreda Hrvatske gimnazije. Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963), a 1966. i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu (1981) obranio doktorsku disertaciju.

 

Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. stoljeća, te proučavanje i kritično vrednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću, a posebnu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, napose avangardnim nastojanjima francuske "škole Annales". U dva navrata (1985 i 1989) boravio je na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na L' Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu, te, 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, i u Istituto di Storia della Società e dello Stato veneziano i Istituto "Venezia e l' Oriente" mletačke Fondazione Giorgio Cini. Član je Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica (Bologna-Firenze), Povijesnog društva Istre, itd. Postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (kasnije Filozofskog) fakulteta u Puli (danas Odjel za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli). Za znanstvenog je savjetnika potvrđen 15. prosinca 1999. čime je to zvanje trajno zadržao. God. 1990. izabran je za Akademijina člana suradnika. Predavao je Metodiku nastave povijesti i Povijest naroda Jugoslavije na pulskoj Pedagoškoj akademiji do rujna 1969., u stalnom radnom odnosu, odnosno kao honorarni predavač do ukidanja grupe 1971. Od rujna 1969. radi u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu JAZU (sada: Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područna jedinica u Puli). Od 1993. do 1995. honorarno je zaposlen na studiju razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Puli. Od 1994. do 2006. na studiju povijesti na istom fakultetu predaje Uvod u znanost o povijesti. Od 1994. do 1996. predavao je Hrvatsku povijest XVI-XVIII. stoljeća, a od 1995. do 2000. i od 2003. do 2006. i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870. Od svibnja 2003. zaposlen je s punim radnim vremenom na Filozofskom fakultetu u Puli. Sada na novoosnovanom Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na studiju povijesti predaje kolegije: Metodologija znanstvenog rada; Historiografija; Migracije (XV-XVIII stoljeća): Istra, Jadran, Sredozemlje; Svakodnevica Europe: stanovanje, hrana i odijevanje (XVII-XVIII stoljeća), a na studiju kultura i turizam kolegij Kulturna povijest Hrvatske.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, na studiju Povijesti predavao je Svjetsku povijest srednjega vijeka (V-XVI stoljeće) (2004-2006), Povijest srednje i jugoistočne Europe XVI-XVIII stoljeća (2006-2007) i Svijet Sredozemlja od V do XVI stoljeća (2006-2007 i 2008-2009).
Od 2003. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu na studiju Povijesti predaje obvezatne kolegije Metodologija znanstvenog rada, Hrvatska historiografija XIX i XX stoljeća i Teorija povijesti te izborni kolegij Zapadna granica hrvatskog etnosa. Na poslijediplomskom doktorskom studiju „Povijest stanovništva" na Sveučilištu u Dubrovniku od 2006. predaje kolegije Povijesna demografija u Francuskoj i Povijest stanovništva Mediterana. Predavao je i na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru (2003-2006). Ukazom Predsjednika Republike 28. ožujka 1995. imenovan je prvim generalnim konzulom Republike Hrvatske u Trstu za područje Furlanije-Julijske Venecije, Veneta i Trentina-Alto Adigea i na toj je dužnosti ostao do 1. prosinca 1998. Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. godine imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli. Bio je glavni je urednik (uz dr. sc. Roberta Matijašića) Istarske enciklopedije, tiskane u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu (2005). Za to je izdanje napisao veliki broj natuknica.
Godine 1969. primio je nagradu "Mate Balota / Mijo Mirković", a 1990. nagradu "Istaknuti kulturni radnik grada Pule". God. 1994. odlikovan je Državnom nagradom za znanstveni rad "Bartol Kašić", a 1997. odlukom predsjednika Republike Redom hrvatskog trolista i Spomenicom Domovinske zahvalnosti. Za izniman doprinos unapređivanju znanosti, osobito u otkrivanju nove slike Pule 2006. primio je Nagradu Grada Pule za životno djelo.