Sveti Nikola, otok kod Poreča

Otok Sveti Nikola, prirodni lukobran grada Poreča i svjetionik. Bio je nastanjen još u prapovijesti. Prvi poznati podaci govore o tome da su ga u 9. stoljeću naselili vjerojatno grčki svećenici, koji su na tom mjestu podigli crkvu sv. Anastazija. Napustili su otok u 12. stoljeću, pa ga je porečki biskup Bartoldo 1114. godine prepustio benediktincima venecijanskog samostana sv. Nikole od Lida.

 

Svećenici ovog reda su se na otoku ustalili, te su mu prema njihovom izvornom samostanu 1481. godine dali ime Sv. Nikola. Otok je bio vrlo popularan, njime su prolazili mnogi mornari, kapetani i trgovci, a na njega se i dolazilo iz svih krajeva Istre i Venecije kako bi se blagoslivljali novi brodovi. Svećenici su imali unosan posao, svatko tko bi uplatio misu, dobivao bi „Čudotvornu medalju", koja je moreplovcima donosila sreću i štitila ih od vremenskih i drugih neprilika. Neposredno nakon pada Venecije, 1798. godine otok je prodan porečkoj plemićkoj obitelji Polesini. Crkva je zatvorena, te je vremenom prostor oronuo i zapao u vrlo loše stanje. Na tom je  mjestu 1887. godine Benedetto Polesini dao sagraditi letnjikovac po uzoru na toskanski kaštel, te ga posvetio supruzi Isabelli. Na južnoj strani otoka je litica, iz koje se lako da zaključiti da je tu nekada davno postojao kamenolom. Postoji legenda da je iz njega izvađen najveći komad kamena koji je ikad prešao Jadran, a iz kojeg je izrađena jednodijelna kupola Teodorikova mauzoleja u Raveni. Na otoku se nalazi svjetionik visok 15 metara, izgrađen 1403. godine odlukom mletačkog senata. Za ono vrijeme, bio je to najviši svjetionik na istočnoj obali Jadrana, što govori o njegovoj važnosti. Danju je bio važan orijentir, a budući da je sagrađen na zapadnom - najvišem dijelu otoka, bio je vidljiv na velikoj udaljenosti. Noću su fratri na vrhu palili vatru, koja je moreplovcima bila dragocjeni putokaz. Vatru je u 17. stoljeću zamijenio poveći fenjer, čime se svjetionik modernizirao. Za vrijeme Austro-Ugarske izgubio je na značaju. Vremenom je postao zavijen u bršljan, te je do 90-ih godina 20. stoljeća pao u prilično loše stanje. Dvorac-letnjikovac na otoku je 80-ih godina 20. stoljeća pretvoren u turističke apartmane.

LIT.: Drago Orlić, Prigoda za ispravljanje nemara, šest stoljeća svjetionika na otoku sv. Nikole, Franina i Jurina, 2003., 73.-75.
U.