Legenda o kralju Albusu

Prema predaji, jednom davno kralj Albus bijaše vladar velikog broja otoka, pobijedivši sve neprijatelje koji bi mu stali na put. Kad se zasitio osvajanja, sagradio je sebi dvorac, čija su zlatna vrata bila okrenuta ka istoku. Kad se prvo jutro probudio, primijetio je da prve zrake ne padaju na njegova nova vrata, već na vrh planine Učke, te se zapanjio.

 

Pozvao je kraljeve susjednih zemalja, te ih upitao što je to što uspijeva zadovoljiti njihovu oholost. Kralj Gigan mu je priopćio da je u njegovom kraljevstvu to Učka gora, koja za njega nije tek obična planina, već kraljica. Galeša, drugi kralj mu je na isto pitanje dao odgovor da on osobno najviše mari za Mirnu, njegovu kraljicu. Tada je Albus odlučio napasti oba kraljevstva, kako bi im oteo ono najvrjednije. Svoje bi prijestolje postavio na vrh Učke, a Mirnu bi uzeo za ženu. Započeo je vojnu na Giganove posjede, te uspio proći sve prepreke i zasjesti na vrh najviše istarske planine, nakon čega se obrušio na Galešine zemlje. Na njegovom osvajačkom putu ga ništa nije moglo zaustaviti, te kad je napokon osvojio prijestolnicu, pozvao je Mirnu pred sebe. Kraljica je izašla pred barbarina noseći dojenče na grudima, no umjesto daljnjeg nasilja, dogodilo se nešto nepredvidljivo. Zgrabivši dijete, čudna mu je sila prošla tijelom, i oholi se kralj preobratio. Majci je nježno vratio dijete, te skupio svoju vojsku i otišao. Duša mu je od tada postala mirna, te se zauvijek ispunio radošću i dobrotom.  

LIT: Davor Šišović, Legenda o kralju Albusu, Franina i Jurina, 2004., 8-9.
U.