Legenda o Argonautima

Ovaj starogrčki mit prenosi događaje u kojima je sudjelovao junak Jazon i njegova družina. Zaplovili su lađom Argo prema zemlji Kolhidi na obali Crnog mora, kako bi ukrali zlatno runo i donijeli ga doma.

Pothvat im je uspio uz pomoć princeze Medeje, no kad su se uputili doma, bogovi s Olimpa koji nisu bili naklonjeni ovoj ekspediciji poslali su vjetrove koji su ih bacili u suprotnom smjeru. Kolhiđani su otkrili krađu, te se uputili za bjeguncima. Budući da su im bili za petama, Jazonu i prijateljima nije preostalo ništa drugo nego da skrenu u rijeku Dunav, potom i u Savu, pa pritokama otploviti dalje. Vidjevši da nemaju kamo, dignuli su svoju lađu iz mora, stavili su je na ramena, pa su kopnom stigli preko Istre do Kvarnera, gdje su vratili lađu u vodu, te nastavili bijeg. Istu stvar su učinili Kolhiđani, te stigavši ih došlo je do bitke, iz koje su izašli poraženi, a njihov je vođa Apsirt  ubijen. Po njemu su Cres i Lošinj dobili ime Apsirtidi. Argonauti su odlučili nastaviti svoj put prema jugu, no grčki su ih bogovi ponovno olujom odbacili u suprotnom smjeru, te su uplovili u rijeku Po. Prema njima je, budući da su doplovili rijekom Ister - kako su nekada zvali Dunav, poluotok dobio ime. Poražena strana, preživjeli Kolhiđani, nesposobni za daljnju borbu nisu se smjeli neobavljena posla vratiti doma, te su potražili novo mjesto za život. Izabrali su najzaštićeniji morski zaljev, te su na tom mjestu osnovali grad. Nazvali su ga Polai, što na njihovom jeziku znači „grad bjegunaca", a to je današnja Pula.   

LIT: Davor Šišović, Posljednja bitka kralja Epulona, Franina i Jurina, 2004., 12 - 13.
U.