Usper (Sponga, Sponza), Gabriele, skladatelj (? Poreč, druga polovica XVI. st. - ? Venecija, nakon 1623.).

Oskudni su podatci o njegovu životu; bez uspjeha se 1609. natjecao za mjesto orguljaša u venecijanskoj bratovštini San Giovanni Evangelista.

U zbirkama Francesca Uspera iz 1614. i 1619., gdje se potpisivao kao njegov nećak (»Gabriele suo nipote«), objavio je sonate, simfonije i nekoliko duhovnih skladbi, iskazujući osobitu vještinu kao skladatelj instrumentalne glazbe (Sonata a 3 i Sonata con doi violini et doi fagotti, 1619.). U manirističkom je stilu njegova samostalna svjetovna zbirka Madrigali concertati a due, tre, e quattro voci, per cantar, e sonar nel clavicembalo o altro simile istromento. Nuovamente ristampati, & corretti. Libro primo (Venecija 1623.), bliska madrigalima Claudia Monteverdija (praizvedena je na Varaždinskim baroknim večerima 1998.). Sudeći po tome što je u peteroglasnoj Francescovoj koncertantnoj misi iz 1614. skladao stavak Credo, može se pretpostavljati da je bio Francescovim učenikom. Duhovne je skladbe pisao za različite sastave, od monodijskoga moteta Ave Regina coelorum (1614) do osmeroglasnih Ego dormio i Anima mea liquefacta est (1619.). Njegove skladbe obilježava eksperimentiranje sa zvukovnim registrima, sklonost neobičnim i kolažnim formama, otvorenost izražajnim inovacijama.

U povodu 400. obljetnice prvotiska zbirke Madrigali concertati, ogranak Matice hrvatske u Svetoj Nedelji u suradnji s Hrvatskim glazbenim centrom objavio je 2023. njezinu suvremenu transkripciju, koju su priredili Ennio Stipčević i Ivana Petravić.