Petrović, Ruža

Petrović, Ruža, antifašistica (Hreljini, 17. X. 1911 - Pula, 24. VIII. 1958). Rođena kao Roža Hrelja, najstarija od osmero djece u obitelji. Iz prvog braka imala dvije kćeri, a njezin prvi muž Jakov Hrelja umro je nekoliko godina prije početka Drugog svjetskog rata. Po drugi put se udala za Vazmoslava Paškvalina Petrovića iz Režanaca, gdje su i živjeli.

 

Kako se pročulo da je njihova kuća antifašističko uporište, te da su u obližnjem bunkeru čuvali hranu za partizane, dana 22. srpnja 1944. u selo je ušlo 25 talijanskih karabinjera. Iako su tražili njezinog muža i njegova dva brata, na kućnome pragu su uhvatili Ružu, koja im nije htjela odati članove partizanskog pokreta. Odvedena je u vojni garnizon u Svetvinčenat, gdje je mučena, a sljedeći su joj dan na cesti prema Režancima iskopane oči. Prebačena je najprije u Skitaču, gdje je bio štab narodnooslobodilačke vojske i partizanska ambulanta, odakle je prevezena u pulsku bolnicu, gdje je bila liječena 70 dana. Iako slijepa, i dalje je davala potporu antifašističkoj borbi pletući partizanima čarape i tople majice, te im dajući moralnu potporu. Nakon Drugog svjetskog rata Ruža Petrović je utemeljila Udrugu slijepih u Puli, gdje je obnašala dužnost potpredsjednice. Danas mnoge ulice, trgovi i parkovi diljem Istre nose njezino ime, a nosio ga je i Dom za nezbrinutu djecu u Puli od utemeljenja 1945. do 1996. godine. Na cesti koja vodi iz Svetvinčenta u Režance, na mjestu gdje je antifašistica doživjela tragediju, podignut je spomenik.

LIT.: Slavko Magdić, Narodni heroji Istre, hrvatskog primorja i Gorskog kotara, Zagreb 1981.
Monica Derocchi, Marie Milling
*rad je nastao u sklopu akcije Žene u Istri - srednjoškolci stvaraju Istrapediju