Kašman, Josip

Josip Kašman ili Giuseppe Kaschmann (Mali Lošinj, 14. srpnja, 1850 - Rim, 11. veljače, 1925), pjevač. Otišao na studij pjevanja kod Alberta Giovanninija u Udine, a kazališnu karijeru u opernoj družini G. B. Andreazza započeo u Milanu.

S tom je skupinom nastupao i u Zagrebu 1869. godine kada je imao prilike upoznati Ivana pl. Zajca koji je godinu dana nakon toga postao ravnateljem i dirigentom prve stalne hrvatske opere. Kašman je uz tenora Frana Gerbiča i mezzosopranisticu Matildu Lesić činio okosnicu repertoara Zajčeve Opere na Markovom trgu. U pet godina ostvario je 270 nastupa od kojih je najzapamćeniji onaj kada je pjevao naslovnu ulogu u Zajčevoj operi Mislav. Godine 1875. otišao je u Italiju gdje je i ostao. Talijanski pjevački debi ostvario je 1876. godine u torinskom Teatro Regio u operi Ljubimica Gaetana Donizettija. Ubrzo je zapažen kao izuzetno nadareni pjevač te je postao najtraženijim baritonom svog vremena. Redovito je nastupao u milanskoj Scali, Rimu, Madridu, Barceloni, Buenos Ariesu i Napulju gdje se 1883. godine i oženio pjevačicom Emmom Vicentini. Iste je godine nastupao i kao dio operne družine „Compagnia di Abbey" na inauguraciji nove Matropolitan opere u New Yorku. Tijekom života austrijske vlasti proglasile su ga vojnim dezerterom i osudile na smrt budući se zbog rata u Bosni i Hercegovini nije htio odazvati u vojnu službu. Amnestiran je 1909. kada se vratio u domovinu i gostovao u Zagrebu kao hvaljeni umjetnik. Nastavio je nastupati po svim velikim opernim kućama sve do povlačenja sa scene 1922. godine kada je postao profesorom na Konzervatoriju u Rimu. Njegovi su mu sumještani podigli spomen-bistu u Malom Lošinju, a od 2006. godine krajem kolovoza održavaju se i Dani Josipa Kašmana.

LIT: Irena Dlaka, Kralj Baritona, Franina i Jurina, 2007., 91-92.
U.