Crkva sv. Antuna opata iz Žminja

Crkva sv. Antuna opata iz Žminja mala je kamena pravokutna gotička crkva šiljastog svoda. Izgradio ju je majstor Armirigus 1381. godine što je vidljivo iz natpisa na pročelju crkve. U prostoru bez apside crkva je duga 4,25 m, široka 4,10 m i visoka 5,50 m. Apsida crkve duboka je 1,8 m, široka 2,70 m i visoka 4,20 m, za 1,30 m niža od zapadnog dijela prostora.

Zidana je od pravilno obrađenih kamenih blokova (kvadri) složenih u pravilnim redovima s jedva primjetnim spojnicama. Pročelje crkvice iznad ulaza ima velik okrugli prozor. Prvotna vrata crkve imala su polukružni luk što je vidljivo kako s vanjske strane tako i u unutarnjem dijelu crkve. Prozorčići na južnom zidu su kvadratnog oblika, a na začelnom zidu apside okrugli. Prozorčići su zanimljivi jer im je okvir izrađen zajedno s tranzenama od jednog komada monolitnog kamena. Unutrašnjost crkve raščlanjena je na pravokutnu lađu i malu pravokutnu apsidu. Svod lađe poduprt je nišama s polukružnim lukom dok je krov crkve pokriven škriljama. Crkva je oslikana freskama, a njihov autor dolazi iz jedne od značajnijih venecijanskih radionica s kraja 14. stoljeća (radionice venecijanskog trecenta). Naručitelji fresaka u sv. Antunu željeli su biti zabilježeni te ih i dan danas vidimo kako hodaju u povorci. Najupečatljiviji prizor fresaka scena je Marijine krunidbe koja zauzima gornji dio istočnog zida, neposredno iznad oltara. Na velikom prijestolju sjede Marija i Krist koji ju kruni. Najdirljivije su pak prikazani anđeli koji ih okružuju s muzičkim instrumentima i krilima, te predstavljaju nebeski orkestar. Svod apside oslikan je simbolima evanđelista a svod lađe uprizorenje je života sv. Antuna. Bočne niše lađe oslikane su prizorima iz Kristova života. Na zidovima građevine nalaze se glagoljski grafiti iz 15. i 16. stoljeća. Crkva je jedno vrijeme bila pretvorena u štalu, no 1910. godine austrijska vlast otkupila ju je od privatnika i crkva se sredila. Po svršetku Prvog svjetskog rata dvije žene iz Žminja nastavile su sa sređivanjem crkve skupljenim milodarima. Crkvica je obnavljana 1913., 1934. i 1980. godine. Freske su restaurirane i konzervirane te po mišljenju brojnih stručnjaka za zidno slikarstvo i povijest umjetnosti spadaju u sam vrh zidnog slikarstva srednjevjekovne Istre. Profesor Andrija Mohorovičić nazvao je ovu crkvicu "malom bazilikom".  

LIT:Ante Šonje, Žminj i Žminjština, 5,1976., 91-96.