Crkva Sv. Trojstva u Žminju

Crkva Sv. Trojstva jednostavna je gotička crkva podignuta u 15. stoljeću, a nalazi se sa sjeverne strane župne crkve sv. Mihovila Arhanđela u Žminju. U tlocrtu je pravokutnog oblika nadsvođena šiljastim svodom. Građena je od kamenih blokova domaćeg kamena vapnenca, a krov joj je pokriven škriljama. Nova vrata i dva pravokutna prozora na pročelje crkve postavljena su 1601. godine što je vidljivo iz zapisa na dovratniku iznad ulaza u crkvu.

Širina crkve iznosi 3,85 metara, visina 4,30, a dužina 5,37 metara. Unutarnji prostor crkve oslikan je freskama "mekog stila" koje je sredinom 15. stoljeća bilo razvijeno u Koruškoj i Kranjskoj. Naručitelj fresaka bio je najvjerojatnije tadašnji feudalni gospodar Žminja i Žminjštine. Na freskama crkve prevladavaju oker, crna, ljubičasta, te ponegdje zelena boja. Freske slične žminjskim susrećemo tek u Kranjskoj, odnosno u susjednoj Sloveniji. Crkva je oslikana freskama u tri pojasa, a oslikana polja omeđena su vrpčastim okvirom. Prikazani su prizori iz Kristova života: Prikaz iz najranijeg Kristova djetinjstva koji je uništen zubom vremena, Bijeg u Egipat, Pad egipatskih kumira, Pokolj nevine djece, Povratak sv. Obitelji iz Egipta, Krštenje u Jordanu, Progon trgovaca iz hrama, Posljednja večera, Krist na Maslinskoj gori, Judin poljubac, Krist pred Pilatom, Uskrsnuće, Svete žene na praznom grobu Isusovom, Krist se javlja jedanaestorici učenika, Nevjerni Toma, Uzašašće na nebo...Zavjesa u prizemnom djelu je uništena, a vidljiv je samo podatak, godina 1471. kada su freske dovršene. Unutrašnjost crkvice krasi reljef raspeća, rustičan rad domaćeg majstora iz 1564. godine. Freske su posute grafitima pisanim glagoljicom. Poprilično uništene freske otkrivene su prije Prvog svjetskog rata. Veliki poznavalac i zaljubljenik istarskih fresaka, Branko Fučić, znanstveno je obradio i prezentirao ovo umjetničko blago Žminja, Žminjštine i Istarske županije. Freske su restaurirane 70-tih godina 20. stoljeća, a  za njihovo razgledavanje potrebno je ući u župnu crkvu sv. Mihovila Arhanđela.

LIT:Ante Šonje, Žminj i Žminjština, 1976., 5, 95-98.