Zuglia, Srećko

Zuglia, Srećko (Culji, općina Gračišće 19. studenog 1888 - Zagreb, 26. ožujka 1969), pravnik i profesor. Odrastao u seljačkoj obitelji kao najstariji od trinaestoro djece. Osnovnoškolsko obrazovanje završio u Pićnu kao učenik Frane Barbalića, a srednjoškolsko u carsko kraljevskoj Velikoj državnoj gimnaziji u Pazinu. Daljnje školovanje nastavio na Pravnom fakultetu u Beču, no zbog bolesti i imovinskog stanja nije ga uspio završiti. Prebacio se na zagrebački fakultet na kojem je diplomirao pravo 1913. godine.

 

Od tada je promijenio veći broj radnih sredina u kojima je obnašao sudske poslove. Godine 1914. se zaposlio na Kotarskom sudu u Puli kao pripravnik, nakon čega je ubrzo prebačen na Okružni sud u Rovinju. Tamo je ostao do stupanja Italije u Prvi svjetski rat, a kako je po svaku cijenu želio izbjeći novačenje, odlazi u Zadar. Potom je kratko u službi u Trstu, te odlazi u Tuzlu gdje je imenovan prislušnikom na tamošnjem Okružnom sudu. Sudački ispit je položio 1917. godine u Sarajevu,  a nezadovoljan statusom u državnoj službi, odlazi u odvjetničke pripravnike. Godine 1919. u Vojvodini dolazi do reorganizacije sudbenog sustava, te veliki broj mađarskih sudaca biva otpušteno. Tako je Zuglia dobio posao suca te bio imenovan predsjednikom vijeća Okružnog suda u Velikom Bečkereku (današnji Zrenjanin). Godine 1920. osnovan je pravni fakultet u Subotici kada je Zuglia imenovan izvanrednim profesorom za građanski pravni postupak, a 1924. i izvanrednim profesorom građanskog prava. Nakon toga 1925. prelazi na zagrebački Pravni fakultet, gdje je iste godine imenovan redovitim profesorom. Od tada obnaša dužnost šefa katedre za građanski sudski postupak na kojoj je bio, uz izuzetak Drugog svjetskog rata kad je bio pritvoren od strane ustaških vlasti, sve do umirovljenja 1959. godine. U svojoj znanstvenoj karijeri bavio se uglavnom građanskim procesnim pravom, te je u stručnim poblikacijama objavio veliki broj članaka. Bio je članom mnogih stručnih komisija, poput one za izradu Stečajnog zakona od 1926 -1928. godine, te one za uvodni Zakon o izvršenju i obezbjeđenju. Objavio je i nekoliko knjiga, među kojima 1928. godine Građanski parnični postupak u Hrvatskoj i Slavoniji, dok se njegovim kapitalnim djelom smatra Građansko procesno pravo Kraljevine Jugoslavije, objavljeno u dva sveska u Beogradu 1936. i 1938. godine. Nakon Drugog svjetskog rata radio je na izradi Prednacrta zakona o građanskom i sudskom postupku, dok je od 1951-1954. bio članom komisije koja je izradila nacrt Zakona o parničnom postupku. Svojim radovima Sudovi i ostali organi koji učestvuju u vršenju građanskog pravosuđa, Van parnični postupak i Prinudna likvidacija Zuglia je prvi sustavno i znanstveno dao tumačenje novog socijalističkog pravnog sustava. Na ulazu u Gračišće mu je 2002. godine podignuta spomen ploča.

LIT.: Mirjan Rimanić, Srećko Zuglia iz Gračišća, Franina i Jurina, 2006., 173-175.
U.