Zmije u Istri

U Istri obitava sedam vrsta zmija, od toga samo jedna otrovnica. Kao i one iz drugih regija po prirodi su plašljive te izbjegavaju kontakt s ljudima. Tek kada se nađu u opasnoj situaciji, prijete ugrizom ili nekom drugom metodom obrane.

Bjelouška (Natrix natrix)

Najčešća zmija istarskog podneblja, neotrovna. Može doseći dužinu do 1,5 metra, s tim da u prirodi najčešće raste do jednog metra. Prepoznaje se po bijelim ili žutim pjegama na stražnjoj strani glave iza ušiju, a životno stanište pronalazi najčešće na obalama rijeka i potoka, iako se može pronaći i na livadama i šumama. Hrani se ribama i vodozemcima, no ako je kopneni tip, onda malim gušterima i poljskim miševima, koje žive guta. Bezopasna je za ljude, a kada se nađe u opasnosti ostavlja izmet vrlo neugodna mirisa, ili pak u nekim slučajevima brani siktanjem ili napuhivanjem obraza tako da joj glava poprimi oblik trokuta kao kod otrovnica.

Ribarica (Natrix tessellata)

Još jedna u redu neotrovnih zmija. Zna narasti do 1,5 metar, a životno stanište traži isključivo uz vodu, gdje se i hrani ribama i vodozemcima. Kada je ugrožena, izvrne se na leđa, isplazi jezik i pravi se mrtva, a ako ni to nije dovoljno, poput Bjelouške ispušta izmet vrlo neugodnog mirisa. Glava joj je trokutastog oblika, po čemu podsjeća na otrovnice, pa je mnogi zamjenjuju riđovkom ili poskokom. Glavna razlika među njima je što Ribarica nema cik-cak uzorak na leđima, te što je tanja.

Crna poljarica - Crni gad (Hierophis viridiflavus carbonarius)

Prepoznaje se po crnoj boji, neotrovna je i može dosegnuti dužinu do dva metra, iako u prosjeku ne raste duže od 1,4 metra. Živi najčešće u kamenjarima, no može ju se vidjeti i u šumama ili uz potoke. Hrani se gmazovima, poljskim miševima, štakorima i pticama, a svoj plijen napada najprije snažnim ugrizom, da bi se nakon toga omotala oko njega, te ga na koncu ugušila i pojela, od glave prema repu. Vrlo je plašljiva i tek u iznimno opasnim situacijama po nju napada čovjeka. Brani se glasnim siktanjem i jakim ugrizima.

Šarena poljarica (Hierophis gemonensis)

Neotrovna je, po karakteristikama vrlo slična Crnoj poljarici, a razlikuju se u boji. Šarena je prekrivena plavo-sivim ili šarenim ljuskama, te zna biti vrlo agresivna. Živi uglavnom u primorskom kršu i na livadama, a hrani se manjim gmazovima, pticama i miševima.

Eskulapova bjelica (Zamenis longissimus)

Smatra se za najljepšu zmiju koja obitava u Istri. Nije otrovna, a odlikuje se maslinasto-zelenom bojom prošaranom bijelim ljuskicama, po čemu je i dobila naziv. Raste u dužinu do 2 metra, dobra je penjačica, pa je se često može vidjeti na drveću, kako vreba ptice i njihova gnijezda. Plijen ubija gušenjem, a brani se brzim ali slabim ugrizima.

Četveroprugi kravosas (Elaphe quatuorlineata)

Najduža zmija u Europi, može dosegnuti duljinu do 2,5 metra. Ime je dobio zbog činjenice da su ga ljudi u prošlosti najčešće primjećivali po štalama pa su mislili da kravama siše mlijeko. Taj je podatak netočan, jer ova vrsta pije isključivo vodu, a u štale ulazi u potrazi za hranom, uglavnom miševima i štakorima, koje ubija gušenjem. Kad se nađe u opasnosti, ova zmija nikad neće ugristi, već će samo glasno puhati. Odrasli primjerci ove zmije imaju 4 uzdužne crte koje se protežu čitavim tijelom, dok su mlađi kravosasi sive boje, s gornje strane prošarani crnim kvadratima. Zbog toga ih ljudi često zamjenjuju za riđovke, pa ih ubijaju.

Poskok (Vipera ammodytes)

Jedina istarska otrovnica. Na glavi ima izraslinu u obliku roga po kojoj je prepoznatljiv. Leđna strana mu je siva, žuta ili smeđa s tamnom cik-cak prugom. Živi u kamenjarima i uz rubove šuma. Ova vrsta je dobila ime zbog pučkog vjerovanja da može skakati, što je netočno. Budući da napada ptice i njezina gnijezda na niskom drveću, zna se dogoditi da jednostavno padne na zemlju, zbog čega se stječe dojam da skače. Iako je otrovna, izrazito je mirna i neagresivna zmija, a brani se samo kad se osjeti ugroženom, poput ostalih zmija.  Od nje se može zaštiti visokom obućom i dugim hlačama, a odrasla osoba rijetko podliježe povredama nanesenim ugrizom Poskoka. Danas je sve rjeđi, zbog ljudskog straha i predrasuda prema zmijama, koji ih ubijaju.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Toni Koren, Zmije u Istri, Franina i Jurina, 2009., 250-253.

Slučajna natuknica

Akvarij Pula