Crkva sv. Jakova

Crkva sv. Jakova smještena je na području prapovijesnog lokaliteta Kašteljir između Kanfanara i mjesta Vidulini. Od crkve sv. Agate udaljena je nekoliko stotina metara. Crkva je u ruševnom stanju, a sačuvani su tek temelji, dio južnog primetralnog zida i ostaci istočnog zida.

Ova ranoromanička građevina podignuta je u 12. stoljeću. U tlocrtu je jednostavnog pravokutnog oblika, bez apside a na pročelju je imala zvonik na preslicu. Nedaleko crkve postojao je benediktinski samostan od kojega nisu ostali tragovi, ali daje se zaključiti kako je crkva pripadala spomenutoj opatiji i služila kao hospicij. Crkva po svojim karakteristikama spada u građevine kakve su se gradile na istarskom poluotoku u 11. stoljeću. Uzdužni prostor nastao je pod utjecajem jednobrodnih arkada benediktinskog samostana, a po pačetvorinastom prostoru bez apside crkva spada u izrazit primjer arhitekture pučke invencije. Bratovština se u 18. stoljeću brinula o crkvi, 1720. godine popravljen je ključ i ključaonica na ulazu crkve, 1745. u crkvi je gorio lumin (svjetlo), 1746. prihodi crkve prešli su u javnu blagajnu bratovština, 1763. popravljena su vrata i nabavljen konop za zvona - može se isčitati iz zapisa u knjigama koje se čuvaju u arhivu župne crkve u Kanfanaru. U srednjem vijeku crkva se nalazila na granici Dvigrada i Žminjštine. Bila je poznata diljem poluotoka, a 25. srpnja na dan sv. Jakova održavao se veliki sajam, preteča današnje Jakovlje pučke fešte Kanfanara i ovog djela Istre.  

LIT: Ante Šonje, Žminj i Žminjština, 1976., 5, 120-121.