Mih

Mih, istarsko tradicijsko glazbalo poznato i kao meh, mieh, mihur (diljem Istre), folele (istroromansko govorno područje), pive, ludro (istrovenetsko govorno područje).

Sastoji se od mijeha jareće ili janjeće kože na koju se montiraju ostali dijelovi koji su napravljeni od drva. Drveni dio u koji se upuhuje zrak naziva se kana, kanela, kanelica, bochin, dulac, gerličul. Kanela se pričvršćuje na jednu od dviju prednjih nogu miha, a na nju se postavlja nepovratni ventil koji se naziva zaletavac a služi da upuhani zrak u mješini ne izlazi na kanu. Na taj način svirač (sopac) može ispustiti kanu iz ustiju i pjevati (taranjkati) dok istovremeno svira tako da laktom pritišće mješinu i tjera zrak kroz mišnjicu. Mišnjica je dvostruka prebiraljka, od jednog komada drveta s dvije cijevi probušene u koju se umeću dva jednostruka piska od trske klarinetskog tipa. Mih je namijenjen pratnji plesa, no mogu se uz njega i pjevati pjesme.

 

LIT.: Noel Šuran, Mih - najrasprostranjenije i najdostupnije glazbalo, Istarska Danica, 2009., 162-164.

U.