Labor, Marcello

Labor, Marcello (Trst, 8. srpnja 1890 - Trst, 29. rujna 1954), liječnik i svećenik. Potječe iz bogate židovske obitelji Loewe nastanjene u Trstu, koja kasnije mijenja prezime u Labor. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao u rodnome gradu, a studij medicine u Beču, gdje je diplomirao vjerojatno 1912. godine.

 

Zajedno sa suprugom Elsom 1914. godine prelazi na katoličku vjeru, nakon čega odlazi u Prvi svjetski rat. Borio se na Galicijskom bojištu gdje je zarobljen, a poslije Oktobarske revolucije se uspijeva vratiti u Trst. Nakon rata se s obitelji seli u Pulu, gdje dobiva posao liječnika, te ubrzo postaje jednim od najboljih stručnjaka u gradu. Bio je predan svom poslu, liječivši besplatno jedan dan u tjednu one koji to sebi nisu mogli priuštiti, čime je izazvao prijezir kod drugih kolega u gradu. S druge je strane sličnim gestama izazvao veliko poštovanje kod građana Pule. Žena mu se ozbiljno razboljela 1928. godine, te nakon toga i umrla, a on se odlučuje posvetiti duhovnom životu. Uz pomoć tršćanskog biskupa Antonija Santina upisuje teološki studij u Veneciji, koji je diplomirao u roku s odličnim uspjehom. Nakon studija zaređen je za svećenika u crkvi sv. Justa u Trstu 1940. godine. Naredne godine postaje ravnateljem sjemeništa u Kopru, kojeg je pod njemačkom okupacijom morao napustiti 1942. godine i skriti se u Portogruaru, a razlog je bio njegovo židovsko podrijetlo. Nakon rata 1945. godine se vraća u Kopar, gdje je uhićen od jugoslavenskih vlasti i osuđen na jednogodišnji zatvor u montiranom procesu. Zahvaljujući apelu građana Pule koji su pamtili velika dobročinstva dr. Labora, pušten je na slobodu. Imenovan je župnikom župe sv. Justa u Trstu i 1953. godine ravnateljem tršćanskog sjemeništa, a godinu nakon toga je umro. Zbog dobrih djela tršćanska je biskupija pokrenula kanonski proces njegove beatifikacije.

LIT.: Marijan Bartolić, Sluga božji Marcello Labor, Istarska Danica, 2006., 67-71.
U.