Primorska kupina

Primorska kupina (Rubus ulmifolius), poluzimzelena grmolika biljka, rasprostranjena po čitavoj Istri. Ima vrlo ukusne plodove pune vitamina i prirodnog šećera, zbog čega se preporučuje dijabetičarima. Zbog svog oblika i forme, sadi se na međama parcela pa se nerijetko može vidjeti na rubovima poljskih puteva, u neobrađenim poljima i šikarama.

Cvjeta od svibnja do srpnja a plodovi zriju u kolovozu i rujnu. Prelaze iz crvene u tamno plavu, gotovo crnu ili crno-ljubičastu boju. Konzumiraju se sirove, ili se od njih pravi marmelada, želatina, razni kolači, sirupi, sladoled i drugo. Na talijanskom veneto dijalektu ima naziv more de graia ili more sterpe, u Vodnjanu na istriotskom rùve, u Rovinju rùa, u Balama ròvola, dok se na čakavskom imaju naziv rubidnice.  Na istarskom poluotoku razlikuje se nekoliko podvrsta, od kojih je najrasprostranjenija Plava kupina ili Ostruga (Rubus caesius). Od klasične kupine se razlikuje po malom broju trnova, slabijem rastu i krhkim mladicama, dok je plod plavkaste boje prekriven taknim injem. Slatkastog je okusa, ali vrlo slabo rađa zbog čega se u praksi ne bere. Na talijanskom veneto dijalektu se naziva more fragole. 

LIT.: Claudio Pericin, Divlje voće, Jurina i Franina, zima 1995.
U.