Smrdljika

Smrdljika (Pistacia terebinthus), mediteransko listopadno drvo. Raste u obliku grma ili drveta visine do 10 metara, a raširena je od slovenskog primorja do Albanije. Prvobitno rasla u unutrašnjosti Istre na stjenovitim i sunčanim mjestima, da bi se vremenom proširila do morskog pojasa, gdje raste po makijama.

Listovi su s gornje strane tamniji, te se na njima zbog uboda određenih insekata povremeno pojavljuju šiške slične rogaču. Cvate u travnju, kada daje sitne zelene cvjetove. Plodovi su jestivi, no neukusni zbog gorkog, smolastog te vrlo aromatičnog okusa. Biljka proizvodi smolu koja posjeduje ljekovita svojstva, a dobiva se zarezivanjem kore.

U upotrebi je kao sredstvo za iskašljavanje, za otklanjanje kroničnog zatvora, te za izradu melema i masti. U starom vijeku se smrdljika u Mezopotamiji koristila kao masa za žvakanje s funkcijom ojačavanja desni, dok je danas takvu funkciju uglavnom izgubila u korist novijih farmaceutskih rješenja slične namjene. Na istromletačkom govoru u Poreču se za nju rabi izraz carobe.

LIT.: Claudio Pericin, Bakino smilje 2: Aromatične biljke našeg podneblja, Jurina i Franina, svezak 57, ljeto 1994., 68-69.
U.