Čondrić, Glorija Rabac

Čondrić, Glorija Rabac (Zarečje kraj Pazina, 31.08.1920 - Zadar 12.10.2008), znanstvenica, filologinja i sveučilišna profesorica. Studij romanistike završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1949. godine, gdje je 1955. doktorirala obranom dizertacije Komedija Carla Goldonija i društveni slojevi.

Nakon studija se zaposlila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1959. prelazi na Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru, gdje je u znanstvenom zvanju radila do umirovljenja 1989. godine. Autorica je brojnih knjiga i znanstvenih radova - od partikularnih studija, komparativnih analiza, eseja, recenzija, književno-povijesnih pregleda, prijevoda s talijanskog na hrvatski jezik te vlastitih književnih djela. Njezin osnovni znanstveno-istraživački interes vezan je uz talijansku književnost. Članke je redovito objavljivala u Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru, te izlagala na brojnim znanstvenim skupovima za talijaniste u zemlji i inozemstvu.

U karijeri je uspjela obraditi brojne istaknute ličnosti talijanske književne baštine, od Dantea, Petrarce i Boccaccia, preko Macchiavellija i Goldonija - čiju detaljnu analizu djela daje već u svojoj doktorskoj dizertaciji, pa sve do pisaca 20. stoljeća. Baveći se teorijom i poviješću književnosti, bila je dobro upoznata s talijanskim i hrvatskim kulturno-povijesnim odnosima, te ih u svojim radovima analizirala i postavila u odnos. Time daje odgovore na pitanja vezana uz prožimanja tematski i prostorno sličnih cjelina u dvama kulturama.

U svojim je radovima propitivala dosege hrvatskog književnog stvaralaštva, jednako onih autora koji su se izražavali na standardnom jeziku (Desnica, Kumičić, Božić), te onih na dijalektu. Posebno su joj bila zanimljiva djela istarskih stihotvoraca koji su tekstove na čakavštini uspjeli uobličiti u lirske pjesme poput Mate Balote i drugih.

Samostalno i u zajedničkim projektima obrađivala je povijest grada Zadra i njegove okolice, a surađivala je s mnogim poznatim imenima poput Tomislava Raukara, Ive Petriciolija i Franje Šveleca. Osim teorijskog pristupa drami kao književnoj vrsti, i sama je pisala komedije i monodrame, a u svom je opusu iza sebe ostavila autobiografiju, kojom je pokušala dati vlastitu interpretaciju svog života.    

U.