Battiala

Battiala, labinska plemićka obitelj, zabilježena 1731. u popisu labinskih plemićkih obitelji u djelu ljekarnika Bartolomea Giorginija "Memorie istoriche antiche e moderne della Terra e territorio di Albona". Herman Stemberger, ne navodeći izvore, tvrdi da je utemeljitelj obitelji Battiala bio gusar tursko-alb. podrijetla, koji je za račun Venecije u prvoj pol. XVII. st. napadao austr. brodove što su iz Bakra prevozili sol u Trst.

Njegovo djelovanje bilo je povezano s promatračnicom u kuli kraj Sv. Ivana u Beški, kraj Koromačna, koja mu je dojavljivala kada treba napadati. Obogativši se, obitelj je otkupila mnogo zemljišnih parcela južno od Labina. Također po Stembergeru, Battiale su 1743. kupile od Mletaka poluotok Ubas, prekriven šumom, i ujedno grofovsku titulu. Prema obiteljskoj predaji u Labinu su od davnina. Već u XIV.st. imali su plemićku titulu, čime su stekli pravo na izgradnju kule u Sv. Ivanu u Beški. Odatle su nadzirali pom. granicu u korist Venecije, za koju su ratovali protiv Turaka i Uskoka, te su na temelju toga 10.V.1742. dekretom stekli grofovsku titulu. Labinski zemljišni katastik iz 1708. potvrđuje da su Battiale bili najveći zemljišni posjednici na tom području. Tijekom XVII. i na poč. XVIII.st. u Labinu su izgradili najveću palaču, na površini od gotovo tisuću četvornih metara. Središnji dio te palače danas je sjedište labinskoga muzeja.

Tommaso (XVII.st.), spominje se kao vrlo uvažena crkvena ličnost (P. Stancovich), labinski župnik, koji je bio i generalni vikar pulske dijeceze. Njegov rođak, Giovanni Antonio (Labin, 17.XI.1677–?, XVIII.st.), po završetku studija prava postao je pjesnik i istaknuti govornik, tako da je među pravnicima u Veneciji zbog svoje elokvencije prozvan ilirskim Ciceronom. U natpisu na kamenoj ploči u obiteljskoj palači navodi da je grof Jacobo (druga pol. XVIII.st. – prva pol. XIX.st.) u XIX. st. obnovio mlin, vjerojatno na rijeci Raši, koji je nekoć pripadao samostanu Sv. Petra u Šumi. Njegov je brat Nicolò (druga pol. XVIII.st. – prva pol. XIX.st.) 1821. zastupao Labin u Carskoj pokrajinskoj komisiji u Kopru. Udajom Margherite (XIX.st.) za baruna Lodovica Lazzarinija, 1825. obitelj Battiala spaja se s obitelji Lazzarini, kojoj je 1860. dopušteno da svojem prezimenu doda i prezime Battiala. Potomci obitelji Lazzarini de Battiala žive u Padovi.

LIT.: Rodoslovlje obitelji Lazzarini de Battiala, rukopis u arhivi Narodnog muzeja Labin; P. Stancovich, Biografia degli uomini distinti dell’Istria, Trst 1828; H. Stemberger, Labinska povijesna kronika, Labin 1983; Narodni muzej Labin, Vodič, Labin 2003.
T. Vorano