Tar - Vabriga

Tar (tal. Torre), naselje 8 km sjeveroistočno od Poreča (45°18′N; 13°38′E; 109 m nadm. vis.); 886 st. (2001), grad Poreč. Smješten je na uzvisini gradinskoga karaktera, iznad mora (Tarska vala), kraj županijske ceste Poreč-Novigrad.

 

Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, masline, žitarice), stočarstvom (goveda, svinje), ribarstvom (Tarska draga), ali rade i u turizmu, s obzirom na blizinu hotela i kampova u Vabrigi. Juž. dio današnjeg Tara je Frata, nekad odvojeno naselje, koje se spojilo s Tarom. U Taru postoji jedna od malobrojnih uljara. U prapovijesti ilirska gradina, u rim. doba područje je bilo naseljeno. Prvi se put spominje 983. u darovnici cara Otona porečkom biskupu kao Turris, jer se radilo o obrambenoj kuli kao središtu feuda. Nalazio se na položaju koji se i danas naziva Stari Tar (tal. Torre Vecchia), a od XII.st. spominje se Novi Tar (tal. Torre Nuova ili Villa), tj. današnje naselje. Stari Tar napušten je u XIV. st., vjerojatno zbog malarije i kuge, a Novi Tar nastavio je živjeti kao Tar. Do 1508. pripadao je Pazinskoj knežiji, a otada Veneciji kao dio novigradske općine. Nakon ratnih zbivanja i epidemija koje su ga demografski opustošile, 1576. godine se naseljavaju prvi doseljenici (nekoliko obitelji iz Biograda). Taj se proces dogodio u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila sa izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja u okolici, što je dovodilo do širenja naselja. Svojim dolaskom doseljenici (u dokumentima često navedeni kao Morlaci) su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Žitelji Tara krajem XIV. stoljeća imaju organiziranu lokalnu vlast na čelu sa županom (knezom) Stipom Radojkovićem koji je imao i sudbene ovlasti u manjim sporovima. U tužbi mještana Tara protiv kradljivaca, spominje se 1611. godine župan Marko Radojković. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica.  Nakon 1622. godine nastupio je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije, Trevisa i grčke Krete. Godine 1633. u južni dio Tara (Frata ili Preseka) nastanjuju se doseljenici iz Herceg Novog (Crna Gora). Zahvaljujući plodnoj okolici i prometnom položaju (luka u Tarskoj vali), T. je u XVIII-XIX. st. prosperirao izvozom ulja i vina. Župna crkva sv. Martina sagrađena je 1800. na mjestu srednjovjekovne iz XIV. st. kao spomen na boravak pape Pija VII. u Tarskoj vali (1800). U njoj je oltarna slika Blažene Djevice Marije od Karmela (Z. Ventura). Grobljanska crkva sv. Petra ima got. luk na vratima s natpisom 1451.

R. Matijašić, D. Lalić

Vabriga (tal. Abrega), naselje 1 km jugozapadno od Tara, 6km sjeverno od Poreča (45°17′N; 13°37′E; 75m nadm. vis.), 392st. (2001), općina Tar-Vabriga. Nalazi se na lokalnoj cesti koja od Tara vodi prema moru, u blizini turističkih zona. Stanovnici su se tradicionalno bavili poljodjelstvom (masline, vinova loza, žitarice), a danas su uglavnom zaposleni u turizmu i oko njega (turističko naselje Lanterna: hoteli, apartmani, vile, autokampovi, ukupno oko 18000 mjesta). Područje je bilo naseljeno u rim. doba brojnim rustičnim vilama, među kojima je najvažnija bila ona na Loronu. Brojni natpisi carskih robova i oslobođenika iz I. st. govore o postojanju carskog posjeda na tom području. Prvi se put spominje u XIV. st. (Albriga, Abriga, Gabriga), a prije toga područje je pripadalo Taru. Nakon ratnih zbivanja i epidemija koje su ga demografski opustošile, u naselje Vabrigu se 1557. godine naseljavaju prvi doseljenici iz Dalmacije (u dokumentima navedeni kao Morlaci), u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila sa izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Godine 1584. nastanjuju se novi doseljenici sa Zadarskog područja. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja u okolici, što je dovodilo do širenja naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica. Nakon 1622. godine nastupio je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije, Trevisa i grčke Krete. Krajem 19. stoljeća jačaju klasne i nacionalne netrpeljivosti uzrokovane zlostavljanjem i izrabljivanjem seljačkog stanovništva, tzv. «šćava». Početkom 20. stoljeća u Vabrigi je otvorena škola na hrvatskom jeziku, jedna od prve četiri na Poreštini. Romanička crkva Blažene Djevice Marije iz XIII. st. ima četverokutnu apsidu. Na pročelju je zvonik na dvije preslice. U crkvi se nalaze dvije oltarne pale, Majka Božja s djetetom i Polaganje u grob iz 1607., radovi zadarskoga slikara Zorzija Venture. U obližnjoj luci u uvali Sv. Marina uzgajaju se kamenice.

R. Matijašić, Đ. Fabjanović, D. Lalić

http://www.istra.hr/hr/regije-i-mjesta/mjesta-i-gradovi/ltz-tar-vabriga