Istrianer Staatsbahn

Istrianer Staatsbahn, prva željeznička pruga u Istri na relaciji Divača - Pula puštena u promet 20.IX.1876. godine. Dužina pruge iznosila je 122,3 km od Divače do Pule i 21 km od Kanfanara do Rovinja. Prva pokusna vožnja održana je 18.VIII.1876. godine na rođendan cara Franje Josipa.

Zakon o izgradnji pruge stupio je na snagu 30.IV.1873. godine, a radovi su započeli 17.XII.1873. simboličnim kopanjem krampom u Pazinu. Predviđeno je da trasa bude duga 143 km s tri gradilišta: Divača-Lupoglav, Lupoglav-Kanfanar i Kanfanar-Pula. U konkurenciji od 31 ponuđača za izvođenje radova izabran je Fröhlich iz Graza. Konkretniji radovi počeli su u lipnju 1874., a rukovoditelj radova bio je inženjer Gustav Gestel. Pruga je na kraju radova u punom profilu imala trinaest stanica i pet mostova, a kao najteža dionica za izgradnju isticala se lokacija blizu današnje stanice „Hum u Istri" gdje je izgrađen tunel u duljini od 340 m. Izgradnju pruge financirala je država, a cijena pruge sa završetkom svih radova iznosila je 12760469 forinti. Izgradnju je najviše  poticala vojska zbog naraslog značaja pulske ratne luke, a pod njenim je utjecajem izabrana i trasa sredinom poluotoka zbog strateških vojnih razloga što je Istarski sabor prihvatio na opći boljitak Istre, te njen ekonomski i gospodarski rast. Pruga je imala svojih uspona i padova, ovisno o upravama koje su se mijenjale kroz povijest. Danas je pruga do kolodvora Buzet pod upravom Hrvatskih željeznica, a ostatak pod upravom Slovenskih željeznica. Dio pruge od Kanfanara do Rovinja ukinut je 1966. godine.

 

LIT.: B. Perović, Luka Pula austrougarskog doba (Odsjaj grada u zaljevu od 1850.-1918.), Pula 2003.; J. Orbanić, Istarske željeznice, Zagreb 1996.

M. Krota

 

*natuknica je nastala u sklopu projekta "Studenti kreiraju Istrapediju"