Zapovjednici i časnici Austro-ugarske ratne mornarice

Zapovjednici i časnici Austro-ugarske ratne mornarice odigrali su važnu ulogu u povijesti Pule kao glavne pomorske luke Austro-Ugarske Monarhije o čemu svjedoče brojne znamenitosti diljem grada.  

Viceadmiral Hans Birch Dahlerup (Hillerød, 1790. - Kopenhagen, 1872.). Pomorski časnik Danske ratne mornarice koji 1848. godine na poziv cara Franje Josipa I. postaje zapovjednikom Austrijske ratne mornarice. Pod njegovim je zapovjedništvom od 1849. do 1851. došlo do temeljitog preustroja mornarice, u okviru kojeg je 1850. Pula odabrana za ratnu luku i sjedište Pomorskog arsenala.

Nadvojvoda Ferdinand Maximilian von Habsburg (Schönbrunn, 1832. - Quoretaro, Meksiko, 1867.). Brat cara Franje Josipa I. dužnost zapovjednika obnašao je od 1854. do 1864. godine te je zaslužan za izgradnju mnogih neophodnih objekata Pule kao glavne austrijske ratne luke. Nakon više poziva meksičkih monarhista, 1864. godine preuzima meksičku carsku krunu.

Admiral Wilhelm von Tegetthoff (Maribor, 1827. - Beč, 1871.). U Austrijsku ratnu mornaricu stupio je 1845. godine. Posebno se istaknuo u bitkama kod Helgolanda 1864. i Visa 1866. godine. Dužnost zapovjednika Austro-ugarske ratne mornarice obnašao je od 1868. do smrti 1871. godine.

Admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck zu Ehrenstein (Klagenfurt, 1829.- Beč, 1897.). Služio je u Mornarici punih pedeset godina (1847.-1897.), a dužnost zapovjednika obnašao je od 1883. do smrti 1897. godine. Zaslužan za izgradnju mnogih mornaričkih objekata u Puli.

Veliki admiral Anton Haus (Tolmin, 1851. - Pula, 1917.). Bio je zapovjednik Austro-ugarske ratne mornarice od 1913. do 1917. godine. Najveće priznanje dobiva 1916., kad je promaknut u čin velikog admirala, čime je postao prvi i jedini veliki admiral Austro-Ugarske.

Admiral Maksimilijan Njegovan (Zagreb, 1858. - 1930.). Predsjedao je Mornaričko-tehničkim odborom u Puli od 1913. do 1914. godine. Nakon smrti velikog admirala Antona Hausa 1917. godine postaje zapovjednikom Austro-ugarske ratne mornarice. Dužnost je obnašao do 1918. godine, kada je umirovljen na vlastiti zahtjev.

Viceadmiral Miklós Horthy de Nagybánya (Kenderes, Mađarska, 1868. - Estoril, Portugal, 1957.). Bio je posljednji zapovjednik Austro-ugarske ratne mornarice, od veljače do studenog 1918. godine. U Mađarskoj je nakon revolucije 1919. postao zapovjednikom armije kontrarevolucionarne vlade, a potom regentom (1920-44).

Kapetan korvete Georg von Trapp (Zadar, 1880. - Boston, 1947.). U Prvom svjetskom ratu bio je najuspješniji austro-ugarski podmorničar. Godine 1918. postaje kapetanom korvete i zapovjednikom podmorničke postaje u Boki Kotorskoj.

Poručnik bojnog broda i pomorski zrakoplovac Gottfried von Banfield (Herceg Novi, 1890 - Trst, 1986). Služio je 1914. godine u mornaričkoj zračnoj postaji na otoku Sv. Katarina kod Pule. Godine 1915. postaje zapovjednikom hidroplanske postaje u Trstu te je kao najuspješniji austrougarski pomorski zrakoplovac dobio nadimak Tršćanski orao.

Admiral Janko pl. Vuković Podkapelski (Jazerane, 1871. - Pula, 1918.). Na početku Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik 1. torpedne divizije, 1915. promaknut u čin kapetana bojnoga broda, a 1918. postaje zapovjednikom zastavnog broda Viribus Unitis. Za svoje je brojne pothvate odlikovan Ordenom željezne krune.

Kontraadmiral Metod Koch (Kranj, 1874. - Trst, 1952.). Kao član predstavništva Narodnog vijeća SHS, 1918. godine potpisao je s admiralom M. Horthyjem dokument o predaji austro-ugarske flote. Imenovan je kontraadmiralom i do talijanske okupacije Pule u studenom 1918. bio je lučki admiral. 

Lit: Pula 3000 mita i stvarnosti, Pula, 2005., 218-221., http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1402007/podlistak.asp