Acika

Acika (Aczika, Azica, Azzica), istarska kneginja i poslije markgrofica (prva polovica XI. st.). Kći istarskog kneza (dux Istriae) Vecelina (umro 1037.) i kneginje Vilpurge (po majci Eppenstein, a po ocu Sempt-Ebersberg). U braku s Poponom II. Weimar-Orlamündskim imala je sinove Ulrika I. (istarski markgrof, 1050.–70.) i Vecelina II. (istarski markgrof, 1070.–79.).

Navodno je 1040. obdarila crkvu sv. Marije i benediktinski samostan sv. Mihovila nad Limom povećim imanjem u Limskoj dragi i svime što mu je pripadalo, pa čak i crkvenom desetinom. Iste je godine spor s porečkim biskupom oko prava na desetinu riješen pred carem Henrikom III. u korist benediktinaca. No porečki su biskupi sredinom XIII. st. preuzeli upravu nad pustim samostanom sv. Mihovila i nakon toga ušli u dugotrajan spor sa stanovnicima Svetoga Lovreča i benediktincima u Svetom Petru u Šumi zbog graničnih teritorija na sjevernim dijelovima posjeda samostana sv. Mihovila. U tu je svrhu porečki biskup Bonifacije (1282.–1305.) dao sastaviti Acikinu darovnicu i presudu Henrika III., krivotvorine koje je u prijepisima porečkoga notara Andrije prvi put kao dokaz u sporu uporabio 1305.

LIT.: D. Klen, Fratrija. Feud opatije Sv. Mihovila nad Limom u Istri i njegova sela (XI–XVIII st.), Rijeka, 1969.

Ivan Jurković, Istarska enciklopedija

Posljednja promjena: 21. 9. 2018., ur.