medicina u Istri

Medicina (lat. medicina: ljekarstvo, liječništvo), liječenje, rehabilitacija, čuvanje i poboljšanje zdravlja.

Stožerne su grane humane medicine internistička medicina i kirurgija, a porodništvo je zasigurno najstarija. U suvremenoj se dijagnostici medicina služi metodama i dostignućima mikrobiologije, citologije i drugih znanosti, tehnološkim, elektroničkim i drugim pomagalima. Paleopatološkim istraživanjima očuvanih ljudskih ostataka (poglavito kostiju) iz prapovijesnog doba (paleolitika i osobito neolitika) otkriveni su tragovi kostoloma, kostobolje, upalnih procesa i dr. i s time povezanu određenu medicinsku pomoć.

U Istri su na kostima pokojnika iz II. tisućljeća pr. Kr. (brončano doba) pronađeni pravilno zarašteni kostolomi, što upućuje na zaključak da ih je netko tako namjestio na živom pacijentu. Internističko liječenje narodnom medicinom, liječenje ozljeda i dr. (travama, oblozima, magijom), molitvama i sl., obavljale su uglavnom žene. Kirurške su zahvate vjerojatno obavljali muškarci (ranarnici). Na koštanim ostatcima brončanodobnih stanovnika Istre, koji su pokojnike pokapali (inhumacija), otkrivene su i neke patološke promjene, a i tragovi kirurških zahvata. Kao primjer trepanacije važan je nalaz ljudske lubanje (Vrčin kraj Vodnjana) koja na desnoj parijetalnoj kosti između suturae sagittalis i coronalis ima tragove pravilno oblikovana otvora sa zadebljanim rubovima (callum osseum). Međutim, Histri su pokojnike spaljivali (incineracija) a njihov pepeo polagali u urne, što uvelike otežava paleopatološka istraživanja njihova doba.

Rimljani su u Istri znatno razvili zdravstvenu službu, osobito u preventivi i higijeni (uređivali su dotoke čiste vode, odvode otpadnih voda, prehrana, izgrađivali termalne objekte). Na nadgrobnom spomeniku iz Poreča (I. st. pr. Kr.), što je Hedylus podigao ženi Severi, uklesana je naprava za isisavanje mlijeka ili ispuštanje krvi. U Puli se spominju arhijatar Aulo Acije Kajo (I. st.), koji je besplatno liječio siromahe, nadgledao rad zubara, primalja i liječnika (vjerojatno vojnoga kirurga), zatim liječnik (medicus) Publije Cezije Ortenzijan, koji je umro u 18. godini života, a bio je najbolji učenik liječnika Mila (Milus). Postojale su i ustanove koje su bolesnike primale i na stacionarno liječenje (valetudinariji).

U ranoj hrvatskoj narodnoj medicini u Istri i na obližnjim otocima postojali su neki narodno-medicinski izrazi, vjerojatno iz širega hrvatskog prostora, npr. »nežit«, »nežić«, »nežitovica« za težak život ili pogibeljnu bolest, »krsnik« za dijete rođeno u »košuljici«, tj. u opni sastavljenoj od plodnih ovoja, koje se držalo sretnim i za koje se vjerovalo kako nakon navršene 21. godine života dobiva tajnu moć da liječi, brani od pošasti i čini druga dobra djela.

U srednjem vijeku medicinom su se bavile žene. Godine 1330. »liječnica« Draga Slava iz okolice Rovinja dobila je pravo od mletačkog Velikog vijeća da liječi reumatske (podagra) i očne bolesti. U XVI. st. se spominje kao liječnica, kirurg-ranarnik ili primalja, dona Bartola koja se »odlikovala velikim znanjem i dobrim srcem«.

U renesansno doba prodiru u Istru nove medicinske misli. Od XVI. do XVIII. st. napuštaju se klasični medicinski autoriteti i stare medicinske predaje pod utjecajem suvremenoga stručnog proučavanja ljudskog tijela (Andreas Vesal, Gabriele Fallopio, Bartolomeo Eustachi i dr.) i novih znanstvenih pronalazaka. Kao i drugdje u Europi, u Istri se uvode obveze i pravila za rad liječnika, kirurga, ljekarnika i primalja. Uspostavlja se nadzor u prometu, briga o živežnim namirnicama, borba protiv epidemija i epizootija, te čuvanje čistoće voda (i u lokvama) zbog čestih sušnih godina. Zbog čestih se nerodnih godina grade žitna skladišta (fontik). Uređuju se dotrajali hospitali koje su tada već vodili svjetovni ljudi. U krajevima pod mletačkom upravom određuju se pravila za rad kirurga i za naplatu (tarifu) njihove medicinske pomoći.

U XVII. st. liječnik-fizik u općinskoj službi plaćao se u novcu iz općinske blagajne (od novčanih kazni) ili iz crkvene blagajne, iz bratovštine i iz fontika. Liječnik je bio dužan odazvati se bolesniku na poziv i liječiti siromaha besplatno, ali na ponovni poziv njegov je honorar iznosio 1,70 lira.

Zbog ratnih zbivanja i političkih promjena od kraja XVIII. st. do sredine XIX. st. dogodile su se znatne promjene i u zdravstvu. U to doba u Istri djeluju liječnici koji su stekli medicinsko obrazovanje na sveučilištima u Padovi, Beču i dr. (L. C. Basilisco, G. Bressan, F. Crevatto, Antonio Cruciani, A. A. Degrassi, G. Fabretti, D. Glezer, V. Godenich i dr.), no o mnogima od njih ima vrlo malo podataka. U drugoj polovici XIX. st. grade se prve bolnice. Ipak, medicinska je skrb do 1918. bila najdostupnija stanovnicima Pule, Rovinja i Kopra, a potom do 1941. (osnutkom novih medicinskih ustanova) i drugom gradskom i seoskom stanovništvu. Nakon II. svjetskog rata, 20.IX.1947. bolničku i izvanbolničku zdravstvenu službu u Puli preuzeli su hrvatski liječnici. (bolnice)

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Vladimir Bazala, "Istra i njezine veze s medicinom ostalih hrvatskih krajeva", Alma Mater Croatica, 1943., 1–4; Mirko Dražen Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, 1–3, Zagreb 1955.–84.; Vidoslav Paić, "Razvoj zdravstva u staroj Puli", u: Zbornik zdravstva u Puli, Pula 1967.; Martin Horvat, Nikola Korin, Kirurgija i ortopedija na zapadnoj obali Istre (Referat održan na kirurško-ortopedskom sastanku u Dubrovniku, 1967.); Zvonimir Maretić, Sjećanja na preuzimanje zdravstvene službe u Puli, ibid.; N. Korin i dr., "Iz povijesti zdravstvene kulture Istre i Hrvatskog primorja", Acta historica medicinae, stomatologiae, pharmaciae, veterinae (Beograd), 1968., 1–2; M. D. Grmek, Život, bolesti i povijest. Teze i razmišljanja, HAZU, Zagreb 2000.

Slučajna natuknica

Duić, Mario