Vizitacija

Vizitacija (crkv. lat. visitatio canonica: kanonski pohod), prema crkv. pravu, službeni posjet i pregled djelovanja i stanja biskupije, kaptola, župe, crkvene ustanove i samostana. Obavlja je viši crkveni poglavar ili njegov opunomoćenik radi neposredne provjere vjerskoga, ćudorednoga, poslovnoga i gospodarskog stanja. Postoje: obvezna kanonska vizitacija biskupa ili redovničkoga poglavara svojoj zajednici; dijecezanska ili pastoralna vizitacija svih župa i crkvenih ustanova na području rezidencijalnoga biskupa (negda trogodišnja, u novije vrijeme petogodišnja); apostolska vizitacija kao izvanredan pohod jedne ili više biskupija što ga obavlja papin opunomoćenik; vizitacija ad limina apostolorum (k pragu apostolskom), koju su prije bili obvezni obaviti svake treće godine rezidencijalni biskupi osobno ili po opunomoćenom predstavniku nakon pastoralnoga pohoda svim svojim župama i na Kongregaciji predati propisno sastavljenu relaciju o stanju u biskupiji, posjetiti papu, rimske bazilike i obaviti druge propisane formalnosti. 

Vizitacije su se obavljale od apostolskih vremena, a Tridentski ih je sabor (1545-63) ozakonio. Opširni i detaljni zapisnici dijecezanskih vizitacija župa bogati su izvori znanstvenih istraživanja i praćenja stanja u svakoj župi. Od istarskih biskupija jedino Porečka posjeduje cjelovitu arhivsku građu vizitacija od 1601. do 1780., kronološki odloženu u 29 knjiga. Građa vizitacija Pulske, Pićanske, Novigradske, Koparske i Tršćanske biskupije gotovo da i ne postoji. U riječkom kaptolskom arhivu pronađen je rukopis jedne vizitacije pulskoga biskupa Marcella (1653-61; objavljen u Rijeci 2003). Apostolske vizitacije biskupija važne su za znanost zbog objektivnoga pristupa papinskoga opunomoćenika, uglavnom tuđinca. Prvi poznati apostolski vizitator dijela istarskih biskupija pod mletačkom upravom bio je koparski kanonik Annibale Grisonio. Imenovao ga je 1558. papa Pavao IV., mletački mu je dužd Lorenzo Priuli omogućio vizitaciju, no to mu, kao tuđincu, nisu dopustile austrijske vlasti u dijelu Istre pod austrijskom upravom. Građa njegove vizitacije sačuvana je samo djelomično, sažeto je prikazano ono što se odnosi na mletački dio Tršćanske i Novigradske biskupije s opširnijom građom vizitacije Agostina Valiera iz 1580. Vizitatori su opisali ćudoredno i vjersko stanje klera i vjernika, nedostatnu izobrazbu svećenika, posebno glagoljaša, osudili poroke konkubinata i širenje protestantskih pisama i knjiga. Opisali su materijalno stanje svake crkve, kapele, oratorija, hospitala, nabožnih ustanova i groblja. Naveli su nedostatke u crkvenom inventaru. Najveći dio spisa čine zaprisegnuti zapisnici o detaljnom ispitivanju biskupa, kanonika, župnika, svećenika, klerika, sudaca, župana i drugih o stvarnom stanju. Grisonio je tako saznao da je izbjegli svećenik Stjepan Konzul, širitelj protestantizma, prije Božića 1557. poslao bratu Franji u Buzet više knjiga, koje je on proslijedio Franji Barbu u Kožljak, nekom Franji u Labin i učitelju Bernardinu u Umag. Mnogo su važniji i opširniji sačuvani rukopisi Valierove vizitacije dijela istarske biskupije pod mletačkom upravom. Nakon što je taj biskup uspješno izveo vizitaciju 12 dalmatinskih biskupija od Budve do Osora, papa Grgur XIII. zadužio ga je vizitiranjem istarskih biskupija. On je od prosinca 1579. do sredine veljače 1580. sa svojim suradnicima pohodio župe Porečke, Pulske, Novigradske, Koparske i Tršćanske biskupije u dijelu Istre pod mlet. upravom, opširne zapisnike i izvješća vizitacije skupio je u posebnu knjigu za svaku biskupiju te jedan primjerak predao Kongregaciji u Rimu, a drugi spremio u dijecezanski arhiv u Veroni, gdje je biskupovao.


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

M. Pavat, La riforma tridentina del clero a Parenzo e Pola, Roma 1960; L. i M. M. Tacchella, Il Cardinale Agostino Valier e la riforma tridentina nella diocesi di Trieste, Udine 1974; N. Kudiš Burić, N. Labus (urednici), U kraljevskim stranama i pod Svetim Markom, Vizitacije u Pulskoj biskupiji na austrijskom i mletačkom području godine 1658. i 1659, Rijeka 2003.

Slučajna natuknica

Sveta Margareta