Mletačka utvrda u Puli (Pulski kaštel - Kaštel u Puli)

Mletačka utvrda u Puli, niska barokna utvrda nastala na ruševinama srednjovj. kaštela podignutoga na ostatcima rim. utvrde (kastruma). Građena je u doba temeljitih preobrazbi fortifikacijske arhitekture, koje su se uvodile zbog uporabe sve razornijega topništva; tada je Pula, u jeku Tridesetogodišnjega rata (1618–48), zakratko postala važnom mlet. strateškom obrambenom točkom za plovidbu Jadranom.

Projektirao ju je i vodio nadzor u poč. njezine gradnje (1630–33) franc. vojni inženjer A. De Ville. Prvotno je zamišljena, i gotovo u cjelini izvedena kao pravokutna utvrda u toskanskome slogu s kraćim bokovima (kurtinama), s četirima jakim pravilnim bastionima na vrhovima kvadrata za smještaj 24 topa, s obrambenim rovom i četirima mezzalunama na kontraeskarpi, s prostranim dvorištem u kojem su nastambe za posadu, oružarnica, providurov stan i bunar. Potom se projekt u drugoj pol. XVII. i u XVIII.st. mijenja i dopunjuje; tako se npr. prvotno zamišljen gl. ulaz s podiznim mostom, dobrim dijelom izveden na juž. kortini, premješta 1703. na zapadni bok, bliže strmu usponu. U prvim dvjema godinama gradnje kao građevni se materijal koriste veći kameni blokovi porušenoga rim. kazališta Zaro, i to po zapovijedi kapetana kulfa, ali i kamen iz obližnjih kamenoloma. Tadanji je sustav obrane već u XVII.st. osim same utvrde uključivao i prvi obrambeni prsten s obrambenim nasipom – glasijom (duž današnje Ulice Castropola), preuređene rim. i srednjovj. gradske zidine, tenalju (kliješta) na rtu ispred obrambenih zidina prema moru (na lokaciji Porte Stovagnage), manju utvrdu na otoku Sv. Andrija, sličnu onoj na vrhu brežuljka (vjerojatno izvedena samo djelomično), stari obrambeni toranj, promatračnicu i svjetionik na lokaciji Orlando (Torre della Guardia/Torre ili Stronzo d’Orlando) na dominantnoj točki motrenja Pulskoga zaljeva i otvorena mora. Utvrda je u sklopu i u razvoju takva sustava postala nekom vrstom redute. Za austr. vladavine (nazvana Hafen Kastell) dopunjuje se i mijenja u drugoj pol. XIX.st. (novo naoružanje i kaznionice, stražarnica i dr.), ali sve više gubi obrambeni značaj, posebice nakon umetanja dviju vodosprema u njezinu strukturu (1861. i 1876). Nakon I.svj. rata gubi obrambeni značaj. U njoj je danas smješten Povijesni muzej Istre. Ta je barokna utvrda na vrhu pulskoga brežuljka dala pečat gradskom tkivu kao najvažnija prostorna dominanta od XVII. do sred. XIX.st. Veliko je njezino simboličko značenje, jer je to zadnja znamenita obrambena kamena građevina, gotovo u cjelini očuvana, na lokaciji koja je imala uvijek dominantnu obrambenu ulogu, još od kada su Histri nastanili vrh pulskoga brežuljka i oko njega podigli prvo obrambeno suhoziđe.

 

LIT.: A. Krizmanić, J. i D. Marasović, Kaštel Pula, prostorni razvitak mletačke utvrde, Pula 1988; M. Bertoša, Tutamen civitatis et provinciae, Istra, 1991, 29, 1–2; M. Budicin, Aspetti storico-urbani nell’Istria veneta, Trieste–Rovigno 1998.

A. Krizmanić