Povrćarstvo

Povrćarstvo, grana poljodjelstva koja se bavi uzgojem (sjetva, njega, berba), prijevozom, doradbom i preradbom povrća. Na području Istre povrće se proizvodi na oranicama i vrtovima, većim dijelom na otvorenom a manjim dijelom u zaštićenom prostoru (staklenici, plastenici, tuneli i kulture izravno prekrivene polimernim materijalima). U vrtovima (povrtnjacima) i okućnicama ono se od davnine uzgajalo uglavnom na malim površinama (do nekoliko stotina m2) i to za vlastito kućanstvo, a tek se mogući višak proizvoda prodavao na lokalnim tržnicama. 

Zbog porasta broja stanovništva, bolje prometne povezanosti Istre i dr. dijelova Hrvatske te razvoja turizma znatno se povećala potrošnja povrća, te ga specijalizirani proizvođači uzgajaju i na većim površinama (oranicama) isključivo za potrebe tržišta tijekom cijele godine. U 1970. povrće se uzgajalo na 8895 ha, a u 2000. na 10661 ha. Proizvodnja tzv. izvansezonskoga povrća u zaštićenom prostoru također se znatno povećava, a zahtjevi tržišta utječu i na povećanje uzgoja različitih vrsta povrća. Nakon II. svjetskog rata u Istri se uzgajalo 10-ak gl. povrćarskih vrsta: krumpir (kumpir, granperi), grah zrnaš (fažo, bažul), slanutak (slanac, grah), luk (kapula, žbulja, čebula), češnjak (česan), kupus (kapuz), kelj (zelje, verzota, rudica), lisnati kelj (broskva), postrna repa (ripa) i tikve (cuke). U novije se doba uzgaja još 30-ak vrsta: poriluk, šparoga (šparuga), cvjetača (karfiol, kavol), brokula, kelj pupčar (prokulica), rotkvica, rotkva, riga (rukola, riglja), rajčica (pomidor, pomidivor, pomidiuor), paprika, patlidžan (marancana, malancana),krastavac (kukumer, kogumer), dinja (melon, melun), lubenica (anguria, cuk), tikvice (cuketa), salata endivija, radič (čikorija), artičoka, mrkva (merlin), peršin (peršemolo, prešemuja, petroselin), celer (šelen, šeljin), slatki komorač (koromač), grašak (biž), grah mahunar (fažoleti), bob, špinat, blitva, cikla i matovilac (sunčica). Agroekološke istar. specifičnosti (reljef, tlo, klima i voda) i blizina tržišta (veći gradovi) utječu na rajonizaciju povrćarske proizvodnje. Većina površina na kojima se uzgaja povrće nalazi se u juž. i zap. dijelu Istre, nešto manje povrća uzgaja se u sr. Istri, a najmanje na njezinu ist. dijelu. Najveće su površine pod povrćarskim kulturama u okolici Pule, Šišana, Ližnjana, Medulina, Pomera i Banjola, gdje blizina mora utječe na zimske temperature (koje rijetko padnu ispod 0°C, a kad se spuste tako nisko, to ne traje duže od 2 dana). Stoga je na tom području razvijena zimska i rana proljetna proizvodnja. U okolici Ližnjana proizvode se kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača) i crveni radič za berbu zimi te znatne količine ranoga proljetnoga povrća (mladi luk, rana salata, rani kupus, mladi krumpir, rajčica, paprika, krastavac i tikvice) za prodaju u svježem stanju. U južnom su dijelu poluotoka povrćem zasađene i znatne površine u zaštićenom prostoru (tuneli, plastenici i staklenici). Prevladava plastenička proizvodnja, i to tijekom zime ugl. salate, a u rano proljeće i jesen rajčica, krastavac, tikvica i paprika. U zap. dijelu poluotoka zbog veće opasnosti pojave nižih temperatura, koje mogu oštetiti ili potpuno uništiti usjev, zimska proizvodnja povrća na većim površinama nije uobičajena. Uglavnom se proizvodi sezonsko (ljetno) povrće za potrebe lokalnoga stanovništva i turista. Proizvodne se površine ugl. nalaze u okolici većih gradova (Rovinj, Poreč, Novigrad i Umag). Na području Umaga tradicionalno se na velikim površinama uzgaja rajčica za potrebe pogona za preradbu rajčice. Povrćarska proizvodnja u sr. dijelu Istre zbog klimatskih je prilika isključivo sezonska (ljetna proizvodnja). Najveća povrćarska proizvodnja u tom dijelu organizirana je na Pazinštini i nešto manje na Žminjštini. Tu se tradicionalno uzgajaju kasni krumpir, luk, grah i kupus namijenjen za kiseljenje. U novije doba uzgaja se još mnogo dr. sezonskih vrsta (salata, blitva, špinat, mrkva, grah mahunar i dr.). U ist. dijelu Istre povrćarska proizvodnja za potrebe tržišta nije uobičajena unatoč povoljnim prirodnim resursima. To dokazuje i najveći nasad šparoga (100ha) u Europi, podignut na poč. 1990-ih u dolini rijeke Raše, koji je nažalost nakon nekoliko godina uspješne eksploatacije napušten. Proizvodnja povrća u tom dijelu Istre ograničena je na male vrtove, najvećim dijelom za vlastite potrebe.

LIT.: Statistički godišnjak zajednica općina Rijeka, Rijeka 1986; Statistički ljetopis, Zagreb 2000.
D. Ban, Istarska enciklopedija