Jesenovik

Jesenovik, raspršeno naselje sjeverno od Kršana, na zap. padinama Učke, odnosno na sjeveroistočnom rubu Čepićkoga polja (45°14′N; 14°10′E; 80 m nadm. vis.); 59 st. (2001); općina Kršan. Nalazi se na cesti Šušnjevica-Kožljak i obuhvaća više zaselaka (Karlović, Surjani, Soldatići, Latkovići i dr.). Toponim Jesenovik u prošlosti se javljao u različitim inačicama (Jesenovica, Jesenović, Iessenovizza, Iessenovo). 

 

Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, povrće, žito) i stočarstvom (goveda, svinje, ovce). Mnogobrojni arheol. nalazi govore o nastanjenosti toga područja histarsko-liburnskim stanovništvom (blizina etničke granice). U sr. vijeku pripadalo je kožljačkoj gospoštiji. U XV-XVI. st. naseljeno je vlaškim stočarskim stanovništvom, koje je sa sobom donijelo romanski govor (istrorumunjski). Stradalo je u Uskočkom ratu na poč. XVII. st., a potom ponovno naseljeno. Romanička crkva sv. Kvirina (XIII-XIV. st.) kraj Latkovića jednobrodno je zdanje četvrtasta izduljena tlocrta s dvjema polukružnim apsidama. U XVI. st. obnovljeno je pročelje s profiliranim lukom iznad portala, što ga nose dva monolitna stupa s kubičnim kapitelima, te s preslicom na vrhu zabata. Na zidovima kora i apside nalaze se ostatci kasnogot. zidne slike Poklonstvo kraljevamajstora Alberta iz Konstanza (XIV. st.). Glagoljska datacija (1507) uklesana je na kamen iznad prozora na južnom crkvenom zidu.

LIT.: B. Fučić, Izvještaj s puta po Istri 1949. godine, Ljetopis JAZU, 1953, 57; isti, Majstor Albert iz Konstanza u Brseču, Jesenoviku, Lovranu, Pazu i Plominu, Zagreb-Brseč 2000.
R. Matijašić, I. Matejčić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena. 1. 2. 2005., IE