Nordio, Enrico, arhitekt i slikar (Trst, 24.IX.1851. - Trst, 3.XI.1923.).

Otac Domenico, građevinski poduzetnik, majka Anna Maria Bertoja. Pravo ime bilo mu je Federico.

U Beču je 1876. završio školu arhitekture pod vodstvom Friedricha von Schmidta i kao njegov asistent stjecao prva restauratorska iskustva u Beču, Klosterneuburgu i Zagrebu (obnova katedrale). Često je sa Schmidtom putovao Italijom (Rim, Toskana, Umbrija), crtao spomenike i objavljivao crteže i akvarele.

Od 1879. vodio je industrijsku školu u Trentu i radio kao restaurator, a 1887. vratio se u Trst, gdje je predavao arhitektonsko oblikovanje na novoosnovanoj industrijskoj školi, sudjelovao u obnovi crkve sv. Justa te gradio Tršćansku štedionicu (1891.-94.). Izradio je 1921. i projekt za dovršenje tršćanske Palače pravde (Palazzo di Giustizia), čiju je realizaciju nakon njegove smrti nastavio sin Umberto.

Od 1879. bio je suradnik Središnjeg povjerenstva za proučavanje i održavanje kulturnopovijesnih spomenika (Zentral-Kommission für Erforschung und Erhaltung der Kunst- und Historischen Denkmale) u Beču, a od 1902. i konzervator u njegovom odsjeku zaduženom za kulturnopovijesne spomenike u Kopru, Poreču, Rovinju i Trstu, kao i njihovim okolicama.

Godine 1908. izradio je projekt obnove Komunalne palače u Puli, dovršene 1910., u kojem je poštujući starije arhitektonske povijesne slojeve, izvodio nužne radove konsolidacije konstrukcije, obnovu interijera s novim stubištem i reprezentativno pročelje trijema u neorenesansnom stilu, a skinuo je neuglednu zvonaru sa satom iz prve polovice XIX. st.

Izradio je arhitektonske snimke Eufrazijeve bazilike u Poreču i mnoge druge.

Živio je u doba eklekticizma ili historicizma te je kao virtuoz interpretirao renesansu, gotiku i bizantsku umjetnost. Njegovo (i sinovljevo) ime nosi Umjetnička gimnazija u Trstu.