Rubinich, Giovanni

Rubinich, Giovanni (stariji), arhitekt i političar (Lovran, 11.XII.1876. - Rijeka, 21.IV.1945.). Sin lovranskog samoukog graditelja Andree Rubinicha i otac arhitekta Giovannija Rubinicha mlađeg. Diplomirao je 14.X.1900. na Politehničkom fakultetu u Budimpešti. U Rijeci je osnovao projektnu i građevinsku firmu, a radio je i u Tehničkom gradskom uredu. Uz Emilija Ambrosinija smatra se jednim od najvažnijih predstavnika riječkog secesijskog graditeljstva. 

 

Prvu narudžbu zaprimio je 1902. kada samostalno izvodi proširenje istočnog krila Osnovne škole za djevojčice (danas Sveučilišna knjižnica i Muzej moderne i suvremene umjetnosti). Autor je više od dvadeset stambenih i stambeno-poslovnih građevina (Braun-Birò, Verdijeva 19; Hauszner-Rosenthal, Laginjina 13; Sirius, Dežmanova 3...) i gotovo jednakog broja projekata proširenja i adaptacija u Rijeci. Potpisuje desetak rješenja za objekte industrijske namjene (uljara Hungaria, proširenje Tvornice parketa) i četiri za sportske klubove (zgrade veslačkih klubova Fiumani, Liburnia i Quarnero na lukobranu). Najveći dio opusa ostvario je u prvih desetak godina karijere, a nakon Prvog svjetskog rata počeo se aktivno počeo baviti politikom, pritom djelomično zanemarujući struku. Bio je član riječke masonske lože Sirius(ugašena 1918.). Bio je aktivan i u riječkim političkim previranjima 1918.-1924. (član riječke vlade 1918., upravitelj trgovine i prometa). Godine 1931., pozvavši se na Decreto Prefettizio di riduzione in forma italiana del cognome, promijenio je prezime u Rubini. Talijanska ga historiografija pamti kao jednog od najglasnijih zagovornika pripajanja Rijeke Italiji. Svoje je političke stavove iznio i objasnio u tekstu Memoriale (6.III.1944.), u kojemu je predložio ponovno osnivanje Riječke Države, sastavljene od triju kantona s pripadajućim podopćinama: talijanskog u Rijeci, hrvatskog za Sušak te slovenskog za Bistricu, pozivajući se na autonomna prava grada stečena u prošlosti. Ubijen je metkom u potiljak na stubištu vlastite kuće u Rijeci, a egzekucija se pripisuje partizanima. Zbog fašističkih je stavova 1945. u Jugoslaviji posmrtno proglašen državnim neprijateljem i sva mu je imovina zaplijenjena.

LIT.: D. Pustišek, Giovanni Rubinich - arhitektonski opus, Sušačka revija 85/86, Rijeka 2014.
Ur. (G. Prodan)
Posljednja promjena: 9. 5. 2018., ur.