Opatija

Opatija, grad, luka i turističko središte (45°20′N; 14°18′E; 1m nadm. vis.); 7850st. (2001); Primorsko-goranska županija. Smještena je na ist. obali Istre podno Učke pri vrhu Riječkoga zaljeva, 10km jugozapadno od Rijeke, duž stjenovite strme vapnenačke obale i na padinama koje se strmo spuštaju prema moru, uz uski obalni pojas na državnoj cesti (D 21) Rijeka–Pula. Sa zapada je zaštićena masivom Učke, a sa sjevera brdima u zaleđu zaljeva. Stoga, klimu karakteriziraju blage zime (prosječna temp. 4,7°C), prosječno topla ljeta (prosječna temp. 23,3°C). Masiv Učke zaustavlja vlagu koju donose zapadni vjetrovi, tako da O. ima manje oborina a više sunčanih sati (godišnje ima 2230 sunčanih sati) od susjedne Rijeke. Vegetacija je vazdazelena i suptropska uz cijeli uski obalni pojas, ali nema puno plodne zemlje ni izvora vode. Područje se vodom opskrbljuje s izvora ispod Učke. Klima i posebni povijesno-zemlj. čimbenici omogućili su brz razvoj grada. Od druge pol. XIX. st. važno je turist. središte kojemu gravitira široko područje srednje Europe, pa je stanovništvo najvećim dijelom zaposleno u turist. djelatnostima. Najveće turist. poduzeće je Liburnia Riviera hoteli, a O. je sjedište tvrtke Adriatic Croatia International Club d. d.

 

Prvo naselje na mjestu Opatije nastalo je osnutkom benediktinskoga samostana sv. Jakova, koji se prvi put spominje 1449. kao Abatia St. Jacobi al Palo ili ad Prelucam. God. 1506. izgrađena je kapela sv. Jakova, vjerojatno dio samostana (natpis na nadvratniku). Samostan se nalazio na području Kastavske gospoštije, tako da su civilnu vlast obnašali kapetani koje su imenovali vlastelini, a duhovnu vlast pulski biskupi, čije se područje tada protezalo do Rijeke. Od 1560. samostan je pripadao riječkim augustincima, 1723. otkupili su ga jezuiti, a po ukinuću njihova reda 1774. pripao je riječkom kaptolu. I danas riječki nadbiskup nosi naslov opata Sv. Jakova. Kapela sv. Jakova je proširena 1937. Oko samostana se u XVI–XVIII.st. oblikovalo malo ribarsko naselje s lučicom. Suvremeno naselje nastalo je sred. XIX.st., kad je izgrađena cesta iz smjera Rijeke (1843), a odmah potom i Villa Angiolina (1844) I. Scarpe, u koju su dolazili ugledni gosti. Povoljna klima, blizina mora i prometna povezanost pogodovali su procvatu mjesta kao lječilišta, ljetovališta i izletišta. Od želj. pruge Beč–Trst (1857) izgrađen je odvojak Pivka–Rijeka (1873), a novi poticaj za turizam dalo je Društvo južnih željeznica, koje je 1882. kupilo više nekretnina. U to doba izgrađeni su luksuzni hoteli (Kvarner, Imperijal, Slavija), mnogi pansioni i vile, a uz to sanatoriji, paviljoni, kupališta, šetališta i parkovi. Već 1889. O. je proglašena prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu, pa je zdravstveni turizam (talasoterapija; bolnica za liječenje bolesti srca i pluća) postao okosnicom turist. razvitka. Rastom turističkog prometa O. se počela komunalno uređivati, 1892. donosi se regulacijski plan po kojemu se zgrade uglavnom nižu usporedno s obalom, pročeljem okrenute prema moru i okružene zelenilom. Već je 1896. uvedena el. struja, 1897. vodovod, a 1908. el. tramvaj od Matulja do Lovrana. Izgrađena je župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u historicističkom stilu, uređena je 12km duga šetnica uz more od Voloskog do Lovrana (lungomare), uređene su planinarske staze do Veprinca i dalje do vrha Učke. Do 1914. u Opatiji su djelovali poznati graditelji, npr. Max Fabiani, C. Seidl, ali daljnje planove omelo je izbijanje I. svj. rata. Razdoblje brzoga napretka prekida se dolaskom Opatije pod tal. vlast 1918. Između dvaju svjetskih ratova O. se nije širila, a nagli razvitak započeo je od 1960. kada su izgrađeni novi hoteli (Ambasador, 1966; Pariz, 1967; Adriatic I, 1968; Adriatic II, 1971; Admiral, 1979). Luka se sastoji od gata i zaštićenog bazena. Osobito se razvija nautički (marina Admiral s 200 vezova u moru i 40 na kopnu) i kongresni turizam. Velik broj priredaba ima tradiciju i visoku razinu. Karnevalske svečanosti u siječnju i veljači, Međunarodna jedriličarska regata u svibnju, jedriličarski Kup Opatije u studenom.

 

LIT.: A. Niel, Die k. u. k. Riviera, Beč 1981; V. Ekl, Opatija – prostor i čovjek, Dometi, 1984, 9–10; Zbornik radova okruglog stola na temu Sto pedeseta obljetnica turizma u Opatiji, Opatija 1994; A. Muzur, Kako se stvarala Opatija, Prilozi povijesti naseljavanja, grada i zdravstvenog turizma, Opatija 1998.

R. Matijašić

 

http://www.opatija.hr/
http://www.opatija-tourism.hr/
http://www.opatija.net/