Pariški mirovni ugovori

Pariški mirovni ugovori, skupina ugovora potpisana u Parizu 10. II. 1947. između pobjedničkih sila u II. svj. ratu te Italije, Mađarske, Bugarske, Rumunjske i Finske kao eur. saveznica poražene Njemačke.

Ugovori su posljedica pregovora održanih tijekom Pariške mirovne konferencije. Ugovorom o miru s Italijom njezine su granice utvrđene prema stanju od 1. I. 1938., uz neznatne izmjene u korist Francuske, dok je Grčkoj ustupljen Dodekanez, Albaniji otok Sazan, a Jugoslaviji dio Julijske Venecije s većim dijelom Istre, Zadar s obližnjim otocima, te Cres, Lošinj, Unije, Lastovo i Palagruža. Ukinute su u Istri dotadašnje Zona A i Zona B, a na području koje je i dalje ostalo sporno osnovan je Slobodni teritorij Trsta. Italija je priznala suverenitet i nezavisnost Albaniji i Etiopiji, odrekla se svih prava na svoje bivše kolonije, obvezala se osigurati uhićenje i predaju optuženih za ratne zločine i zločine protiv mira i čovječnosti, raspustiti sve faš. organizacije, uništiti granične utvrde prema Francuskoj i Jugoslaviji te demilitarizirati otok Pantelleriju, Pelegijske otoke i jadranski otok Pianosu. Utvrđeno je brojno stanje i naoružanje tal. pješaštva, ratnog zrakoplovstva i mornarice. Italija je u roku od sedam godina bila dužna platiti ratnu štetu Jugoslaviji, SSSR-u, Grčkoj, Etiopiji i Albaniji. Obvezala se također vratiti svu imovinu otuđenu s teritorija zemalja članica Ujedinjenih naroda. Mirovni ugovor stupio je na snagu 15. IX. 1947., a sljedećeg dana Prezidijum Narodne skupštine FNRJ donio je Ukaz o širenju ingerencija Ustava, zakona i drugih pravnih propisa na područja pripojena Jugoslaviji.

D. Mandić