Codice Diplomatico Istriano

Codice Diplomatico Istriano (CDI, Diplomatički zbornik istarski), zbirka isprava vezanih za područje Istre i Trsta koje su nastale u razdoblju od 50. do 1526., a prikupio ih je i priredio za tisak P. Kandler. U početku je objavljivana na posebnim nenumeriranim listovima, kao dodatak pojedinim brojevima časopisa L’Istria 1851–52., i obuhvativši 154 diplome, potom većim dijelom objavljene u konačnom izdanju zbornika.

Drugo izdanje Kandler je objavio 1862–65. u Trstu. Zbirka je tada obuhvaćala 1551 ispravu, objavljena je bez naslovne stranice, bez indeksa i u neuvezanim listovima. Isprave objavljene u zborniku, osim nekoliko izuzetaka, nisu ušle ni u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae ni u dr. diplomatičke kodekse. Kandler je zamislio i započeo objavljivati to veliko djelo kao najsigurniji temelj za proučavanje antičke i srednjovj. povijesti Istre. Dokumente i diplome tiskao je na nepovezanim i nenumeriranim listovima kako bi olakšao potonje dodavanje i grupiranje isprava. Objavljivao ih je pojedinačno, na odvojenim listovima, bez organskoga slijeda, kronologije ili kakva plana, već onako kako ih je nalazio, dobivao, prepisivao ili davao prepisivati iz starijih izvora. Taj rad ugl. je sam financirao, premda je djelomično dobivao i financ. potporu. Većina je dokumenata na lat. jeziku: to su poglavito diplome crkv. i svjetovnih vlasti, ali i dr. isprave važne za polit., crkv., upravnu i civilnu povijest Istre. Pronalazio ih je ponajviše sam, ali i uz pomoć mnogobrojnih suradnika, koji često nisu bili stručno pripremljeni za taj posao. Ni sam nije uvijek stručno postupao: dobivene je dokumente ispravljao i dopunjavao, oslanjajući se ugl. na svoje znanje. Slabost mu je bila ispravljanje srednjovj. latinštine i njezino približavanje klasičnoj. Često se nije obazirao na kakvoću prijepisa što su ih izradili njegovi suradnici, već je sam unosio ispravke bez usporedbe s izvornicima. Čak i u dokumentima što ih je sam prepisivao iz originala često ima prepisivačkih propusta. Stoga u Kodeksu ima mnogo pogrješaka, kako u čitanju tako i u dataciji. Na poticaj G. Borrija i G. Cervanija u tršćanskom je društvu Società di Minerva pokrenut rad na njegovu pregledavanju. Borri je izradio pregled broja isprava po stoljećima, pregled prepisivača te poseban indeks izvora. Potom je 1980. započela izrada temeljitoga pregleda regesta svih objavljenih dokumenata Istre i Trsta za razdoblje do 1526., s točnom naznakom izvora, te izrada »uzornoga primjerka« kodeksa. Utvrđivanje »uzornoga primjerka« i indeksa dovršeno je 1982. Svaka je pojedina tiskana jedinica zbornika, koja ponekad sadrži i više dokumenata, nazvana elementom, a svi su elementi svrstani prema Kandlerovoj zamisli u pet skupina, odn. svezaka: I. sv. od 50. do 1194. god. (187 elemenata), II. sv. 1200–99 (290 elemenata), III. sv. 1300–99 (423 elementa), IV. sv. 1400–99 (395 elemenata) i V. sv. 1500–26 (256 elemenata) – ukupno 1551 element. Istodobno je Reinhard Härtel počeo 1980-ih objavljivati dopune Kandlerova zbornika. On je, sudjelujući u pripremama posebnoga diplomatičkoga zbornika Akvilejskoga patrijarhata, u mnogim arhivima, knjižnicama i muzejima, nailazio i na mnogo neobjavljenih dokumenata za istar. i tršćansku srednjovj. povijest. Od ukupno 109 dokumenata što ih je pronašao za razdoblje 1036–1512. samo ih je 17 bilo objavljeno u istarskom kodeksu, a 55 ih je bilo do tada nepoznato. Stoga je regeste za sve te dokumente i 7 cijelih isprava objavio kao dodatke kodeksu (Aggiunte al Codice Diplomatico Istriano, AMSI, 1984), upozorivši u uvodu na moguću opasnost da se izradom indeksa ovjekovječe postojeće pogrješke kodeksa. Također je napomenuo da je potrebna temeljita preradba prvoga i drugoga sv. CDI-a, odn. objavljenih isprava do kraja XIII.st. Novo izdanje CDI-a priredili su 1986. u Trstu Fulvio Colombo, Renzo Arcon i Tito Ubaldini. Uvodnu bilješku napisao je Carlo Guido Mor, a uvod F. Colombo i R. Arcon. Time je Kandlerov zbornik postao pristupačniji širem krugu povjesničara, što će olakšati otkrivanje netočnih podataka te potaknuti organiziran rad na novom kodeksu.

 

LIT.: C. De Franceschi, Il Codice diplomatico istriano, Pagine Istriane, 1912, 10; G. Borri, Ricognizione del Codice diplomatico Istriano e progetti di aggiornamento, AMSI, 1969, 17; D. Klen, Stodvadeset godina Kandlerovog diplomatičkog Zbornika Istre – Što dalje s njim?, VHARP, 1986, 28.

M. Mogorović-Crljenko

 

http://104.105.55.157/