Della Vecchia, Gaspare

Della Vecchia, Gaspare, slikar (Venecija, 8.V.1653 – Venecija, 28.IX.1735). Najstariji sin slikara Pietra Della Vecchije i slikarice Clorinde Renieri. Formirao se u očevoj radionici, usvajajući tipologiju figura naglašene retorike. Djela su mu sačuvana u Istri: signirani i datirani ciklus od osam slika iz Kristova života (1711.) u crkvi Marije Milosrdnice u Bujama, Mojsije i mjedena zmija i Sv. Šimun, apostol u crkvi sv. Marije od Anđela u Poreču te biblijski prizori u crkvi sv. Maura u Izoli.

Njegovo je slikarstvo eklektično s odjecima očeve ekspresivnosti, ali često gotovo šablonsko u ponavljanjima kompozicija i figura. Svijetlim, dekorativnim koloritom približavao se suvremenijem ukusu i neoveroneseovskoj struji venecijanskih radionica s prijelaza u XVII. stoljeće. Također se bavio glazbom, kartografijom i matematikom. Napisao je tekst Pratica di musica moderna (1711.), a u Veneciji mu je objavljena knjiga Problema della longitudine nautica risolto (1729.). Proglašen je drž. matematičarem Serenissime (1714.).

LIT.: B. Aikema, Pietro Della Vecchia. A profile, Saggi e Memorie di Storia dell’Arte, 1984, 14; M. De Grassi, Dipinti inediti di Gaspare della Vecchia in Istria, Arte in Friuli – Arte a Trieste, 1999, 18–19.

Višnja Bralić, Istarska enciklopedija, 2005.

Posljednja promjena: 17. 10. 2019., ur.