Dužd

Dužd (lat. dux: vođa), naziv za najvišu mletačku, poslije i genovešku i pizansku magistraturu. D. je u početku bio carski dužnosnik s civilnim ovlastima, a od VIII.st. u svojim je rukama koncentrirao vojnu vlast, afirmiravši se kao gl. eksponent oligarhije. Funkcija dužda uvijek je bila izborna, a od 1172., kada je izbor s Narodnoga zbora (Assemblea popolare) prešao na Veliko vijeće (Maggior consiglio), doživljava stalno opadanje administrativnih prerogativa.

Na kraju uspijeva očuvati samo formalni autoritet, naglašen raskošnim ceremonijalom, uz nastavak obnašanja voj. zapovjedništva. Prema tradiciji, prvi se d. zvao Paoluccio Anafesto (697–717); posljednji je bio Ludovico Manin (1789–97). Za dužda se vezuje običaj njegova vjenčanja s morem (sposalizio del mar): na ukrašenoj je galiji (bucintoro) vladar doveden ispred obale Lida, gdje je u more bacio zlatni prsten. Tom se ceremonijom htjela naglasiti mlet. prevlast nad Jadranom.

LIT.: A. Da Mosto, I dogi di Venezia nella vita pubblica e privata, Firenze 1977.
S. Bertoša