Đački domovi

Đački domovi, ustanove za smještaj učenika koji polaze školu izvan stalnog prebivališta. Najčešće su namijenjeni učenicima sr. škola. Nakon II. svj. rata u Istri su se otvarale nove škole, a za učenike se organizirao smještaj u domovima. Najvažnije je bilo školovanje učitelja, koje se provodilo u Opatiji i Čakovcu, jer je u Puli bila angloamer. vojna uprava.

Uz učiteljsku školu u Opatiji na početku 1947. bio je 141 učenik smješten u đačkom domu. Oko 60 Istrana školovalo se 1946/47. i 1947/48. u učiteljskoj školi u Čakovcu, gdje je đački dom bio smješten u trima zgradama, od kojih se u jednoj održavala i nastava. Učenici učiteljskih škola iz Opatije i Čakovca preseljeni su 1948. u Pulu i smješteni u dački dom. Njemu je pripojen i srednjoškolski, pa je nastala samostalna ustanova. Više je puta mijenjao naziv: 1960. kao jedan od triju domova u Puli nazvan je Prvim đačkim domom, a 1992. dobiva današnje ime – Učenički dom Pula. Neko su vrijeme u đačkim domovima ugl. boravili stipendisti tvornice stakla i brodogradilišta, a za Domovinskoga rata prognanici i izbjeglice. Danas su u domu smješteni učenici iz Istarske županije koji pohađaju puljske srednje škole. U Puli je od 10.IX.1947. do kraja škol. god. 1952/53. djelovao željeznički tehnikum, a polaznici škole stanovali su u zgradama u blizini želj. kolodvora: vili Münz, hotelu Riviera, a potkraj rada škole najviše ih je, oko 1500, bilo smješteno u bivšoj vojarni na Monte Zaru. U Poreču su nakon II.svj. rata djelovala tri đačka doma, a oko 1960. spojena su u jedan đ. d. za učenike u privredi, koji je djelovao oko 3 godine. U Labinu je u sklopu Rudarskoga školskog centra, osnovana 1962., kao samostalna jedinica postojao dom Rudarske industrijske škole, koji je prve učenike primio 1963. Đački dom u Labinu danas je organiziran kao učenički dom u sklopu Srednje škole »Mate Blažina«, a može primiti četrdesetak učenika. U Kanfanaru je prvih poratnih godina bio smješten dom djece poginulih boraca, s oko 25 djece, a 1954/55. preseljen je u Rovinj u đački dom za hrv. i tal. djecu bez roditelja. U Rovinju je otvoren đački dom učenika u privredi, u koji su dolazili i učenici iz drugih krajeva, većinom iz Dalmacije, a postojala je i bolničarska škola za djecu predškolske dobi.

Đačkim domovima prethodili su učenički internati, odgojni zavodi u kojima pitomci osim nastave imaju smještaj i hranu. U Istri je u XIX.st. jedina takva ustanova bio Pazinski kolegij. Potkraj 1945. počele su se otvarati niže gimnazije, a uz njih i internati. Zbog siromaštva dio učenika nije plaćao smještaj, a neke su internate stanovnici potpomagali prikupljanjem hrane. Internati su djelovali u Medulinu (114 učenika), Opatiji (110), Kanfanaru (28), Cresu (28), Krnici (41), Motovunu, Livadama (39), Buzetu (39), Pazinu (158), Lošinju (34), Poreču (86), Labinu (75) i Rovinju (38). U Labinu danas djeluje Centar »Liče Faraguna« za djecu s teškoćama u razvoju, osnovan 1969. U njegovu su sklopu osnovna škola i internat za smještaj i boravak djece, koji može primiti 20–25 djece. Nakon završene osnovne škole u toj ustanovi djeca mogu nastaviti srednju školu u Puli. U rovinjskoj bolnici postojalo je odjeljenje specijalne škole za bolesnu nepokretnu djecu predškolske i osnovnoškolske dobi.

LIT.: Izvještaj Oblasnog NOO-a za Istru. Labin 10.VI.1947 (u vlasništvu Antuna Hosta); V. Rosić (urednik), Monografija učeničkih domova Republike Hrvatske, Rijeka 2000.
B. Jakovljević