Pietas Iulia

Pietas Iulia (puno ime Colonia Pietas Iulia Pola), prvo poznato ant. ime Pule. Grad je tako nazvan sred. 40-ih godina I.st.pr.Kr., kada su Rimljani osnovali naselje s kolonijskim statusom na mjestu stare gradine. Pretpostavlja se da je toponim Pola predrimskoga postanka, te da su ga Rimljani preuzeli kao dio mjesne predaje.

Apelativ Iulia označava da je kolonija osnovana u doba ili pod patronatom jednoga člana obitelji Julijevaca, a pojam pietas izvorno je bila opća imenica koja je označivala osjećanje dužnosti prema bogovima (pobožnost), roditeljima, braći i djeci (ljubav, milosrđe) te prema domovini (domoljublje). Iako se prije mislilo da je takvo ime kolonije iskazivalo milosrđe prema mrtvom Juliju Cezaru (pa se vjerovalo da je koloniju osnovao Oktavijan oko 42. pr. Kr.), dokazano je da se pojmom pietas koristio i Cezar u svojoj polit. promidžbi. Stoga se danas drži da je kolonija Pola nastala oko sred. 40-ih god. I. st. pr. Kr., između Cezarove pobjede nad Pompejom Velikim (47.pr.Kr.) i njegova ubojstva na stubama Senata (15.III.44.pr.Kr.). Zbog građanskoga rata koji se poslije toga razbuktao, kolonija se nije mogla dalje razvijati sve dok Oktavijan August nije postigao dugotrajni mir i napredak rimske države. U II. st. epigrafski je posvjedočeno drugo ime kolonije Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea, ali se ne zna kada je došlo do promjene imena.

R. Matijašić
LIT.: A. Fraschetti, La Pietas di Cesare e la colonia di Pola, Annali del seminario di studi del mondo classico, Archeologia e storia antica, 1983, 5.