Geopolitička obilježja

Geopolitička obilježja. Istra se nalazi u blizini dvaju tradicionalnih prometnih pravaca koji su svoju vitalnost potvrdili u svim razdobljima eur. povijesti. Na jednom pravcu jadranski morski put s juga nastavlja se kopnom preko Alpa u unutrašnjost eur. kontinenta, dok je drugi pravac spojnica Padske nizine na zapadu s Panonskom nizinom na istoku.

Upravo na tim prostorno-prometnim pretpostavkama razvila su se u blizini Istre moćna politička, gospodarska i kult. središta: Akvileja u rimsko doba, Venecija u srednjem vijeku te Trst i Rijeka u XIX.st. No, unatoč tim pogodnostima Istra je često ostajala izvan glavnih modernizacijskih tokova. U pojedinim razdobljima bila je i prostor presezanja obližnjih, međusobno suprotstavljenih polit. sudionika. U srednjem su se vijeku u Istri prelamali interesi akvilejske feudalno-crkv. organizacije i Habsburgovaca, potom Venecije i Habsburgovaca, u XIX. i na poč. XX.st. Istra je bila prostor austr. i tal. presezanja, a u sredini XX.st. oko nje su se zaoštrili odnosi tal. i jugosl. države. Sama Istra nikada nije bila dovoljno jaka da se nametne kao samostojno središte moći. Štoviše, presezanja okolnih središta bila su razlogom političke podijeljenosti poluotoka u pojedinim razdobljima, što s istar. stajališta nikad nije bilo čimbenikom napretka. U XIX.st. Habsburška je Monarhija ujedinila poluotok te mu dala pokrajinski status, no Istra se svejedno nije razvila poput nekih drugih pokrajina u okviru iste države. Bržem gospodarskom razvitku nije pridonijela ni činjenica da su se u njezinu okviru našli i liburnijsko primorje, Cres i Lošinj. Niti jedan od istar. gradova nije preuzeo ulogu vodećega središta: stari austr. centar Pazin nikada nije stvarno nadrastao ograničenu ulogu lokalnoga središta; Poreč, novo polit. središte, ostao je periferni gradić bez stvarnog utjecaja; previše periferno bio je položen i Kopar, pov. centar iz mlet. razdoblja; Pulu je Austrija zamislila kao ratnu luku, bez većeg utjecaja na poluotok u cjelini. Stoga se u XIX.st. Istra našla pod utjecajem Trsta, snažnoga gradskog i gospodarskog, ponajprije trgovačkoga središta s kojim nije bila u istoj upravnoj jedinici. Razmjerno kratkotrajno razdoblje tal. uprave između dvaju svjetskih ratova donijelo je važne promjene u demografskoj i gospodarskoj strukturi. Kolonizacija novoga tal. stanovništva, potalijančivanje slav. stanovništva, nametanje uvezenih kultura i proizvodnih obrazaca u gospodarstvu (npr. davanje prednosti uzgoju pšenice) otvorili su jaz između Talijana te Hrvata i Slovenaca. Nakon II.svj. rata, u potpuno promijenjenim polit. prilikama, pobjeda slav. strane dovela je do znatnog iseljavanja Talijana i drugih političkih neistomišljenika. U sastavu Jugoslavije Istra je bila najizraženija prema Zapadu te najotvorenija suvremenim utjecajima i razvojnim poticajima. Zbog toga je u jugosl. državi razvitak turizma bio najsnažniji upravo u Istri. Potvrda Istre kao vodeće hrv. turističke regije nedvojbeno je bila zamašnjak svekolikoga gosp. razvitka, a imala je učinak i na političku koheziju, kojoj je pridonijelo i bolje prometno povezivanje s ostatkom Hrvatske. Probijanje cestovnoga tunela kroz Učku bio je prijelomni događaj s dalekosežnim učinkom. U tranzitnom prometu Istra je ipak u nepovoljnom položaju zbog usmjerenosti eur. zaleđa na bliže luke u Rijeci, Trstu i Veneciji, a zaobilaze je i kopneni pravci Rijeka–Trst i Venecija–Trst. Jačanje istar. regionalnog identiteta u okviru hrv. nacionalnoga bića, ali s elementima transnacionalnosti, čini istar. regiju sasvim netipičnim dijelom nacionalnoga korpusa. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1991. Istra je na hrv. unutarnjem polit. planu pokazala iznimnu osjetljivost na svaki pokušaj centralizacije. To se očitovalo u većinskoj glasačkoj potpori regionalnoj stranci, jedinoj koja je u Hrvatskoj ostvarila kontinuitet zastupljenosti u Saboru i uvjerljivu većinsku zastupljenost na županijskoj razini.

 

M. Klemenčić