Santacroce, Girolamo da

Santacroce, Girolamo da, slikar (?, između 1480. i 1485 – Venecija, 1556). Sin je Bernarda Sartora i najistaknutiji predstavnik slikarske obitelji iz Bergama, koja je vjerojatno istar. podrijetla. Bio je učenik Gentilea Bellinija, a nakon njegove smrti surađivao je s Giovannijem Bellinijem.

Osamostalio se oko 1517., ali je ostao pod utjecajem »belinijevaca« Cime da Conegliana i Jacopa Palme starijega. Najbolja djela ostvario je tijekom 1520-ih i 1530-ih. Girolamov sin Francesco i nećak Pietro Paolo također su bili slikari. Vodio je vrlo aktivnu radionicu, u kojoj je radio i njegov sin, i koja je, osim pred sam kraj Girolamova života, održavala relativno visoku kvalitetu. Izradio je velik broj prikaza Bogorodice s djetetom i svecima te poliptiha, od kojih su mnogi bili namijenjeni venecijanskoj provinciji; mnogobrojna njegova djela nalaze se u Dalmaciji (slike u Blatu na Korčuli, poliptih iz 1549. u Poljudu, Posljednja večera u Šibeniku, poliptih na Visu), na Kvarneru (poliptisi na Košljunu iz 1535. i u Portu na Krku) te u slov. dijelu Istre (Sveti razgovor u župnoj crkvi u Izoli, Oplakivanje, nekoć u crkvi sv. Ane u Kopru, Sveti razgovor u koparskome muzeju). Na gl. oltaru franjevačke crkve u Pazinu nalazi se datiran (1536) i signiran Santacroceov triptih. Na središnjem je polju Sveti razgovor sa sv. Franjom Asiškim, Josipom, Ivanom Krstiteljem i Antunom Padovanskim, a na bočnim su poljima prikazi sv. Nikole i Bernardina te sv. Ljudevita Tuluškog i Jeronima.

LIT.: B. Della Chiesa, E. Baccheschi, I pittori da Santa Croce, u: I pittori bergamaschi dal XIII al XIX secolo. Il Cinquecento, II, Bergamo 1976; K. Prijatelj, Bilješke uz slike Girolama i Francesca da Santacroce u Kvarneru i Istri, Studije o umjetninama u Dalmaciji, IV, Zagreb 1983; E. N., s. v. Santacroce Girolamo da, u: La pittura nel Veneto. Il Cinquecento, III, Milano 1999.

N. Kudiš-Burić