Savudrija

Savudrija (tal. Salvore), luka i naselje, sa skupinom zaselaka, 6 km sjeverozapadno od Umaga (45°30′N; 13°30′E; 5 m nadm. vis.); 253 st. (2011.), Grad Umag. Smještena je u zaljevu na krajnjem sjeverozapadnom rubu hrvatskog dijela Istre, u blizini rta Lako (najzapadnija točka Hrvatske: 45°29'N, 13°30'E).

 

U zaljevu je nekoliko kuća i gostionica, crkva sv. Ivana Apostola, a novi i stari zaseoci i naselja raspršeni su na širem području uglavnom u obliku stancija (Velika Stancija ili Villa Cesare, Valparija, Frančeskija), zasebnih naselja (Bašanija) i novih turističkih naselja kao dijela Savudrije (Borozija, Gamboci, Alberi). Turizam je najvažnija djelatnost, a izgrađeno turističko područje proteže se od Savudrije na sjeveru do Bašanije na jugozapadu. Područje je zbog debelih slojeva plodne crvene zemlje pogodno za poljodjelstvo (vrtlarstvo), a dijelom je obraslo šumom i umjetno pošumljeno. Stanovništvo se bavi i ribarstvom, a rudištem lesa (prapora) u blizini koristila se umaška cementara (ugašena 2008.). Bila je naseljena u prapovijesti (gradine) i u rimsko doba (obalne rustične vile), ali veliku je važnost imala u prošlosti zbog luke koja je bila zaklonište brodovima pred ulazom u Tršćanski zaljev. U rimsko doba luka je bila zaštićena dvama lukobranima, koji su ju potpuno zatvarali, a u dnu zaljeva bila je velika vodosprema za opskrbu brodova pitkom vodom. Toponim Silvo javlja se na Peutingerovu zemljovidu, Silbio u Anonima Ravenjanina, a Silvium u Guidonovoj Geografiji. Na početku IX. st. pred Savudrijom se vodila pomorska bitka između brodova hrvatskog kneza Domagoja i mletačke flote, a potkraj IX. st. opljačkali su je Neretljani. Druga pomorska bitka pred Savudrijom, u kojoj je mletačka pobijedila carsku flotu, navodno se odigrala 1177. tijekom rata između njemačkog cara Fridrika I. i pape Aleksandra III., ali za taj događaj nema sigurnih potvrda. Papa je 1177. crkvu sv. Ivana iz XI. st. obdario oprostima, koje je Pio II. 1408. potvrdio. Od XIII. st. Savudrija je bila pod vlašću Venecije, a potom je dijelila političku sudbinu drugih zapadnoistarskih mjesta. Od 1463. na njezino su se područje doseljavale hrvatske izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije. Tradicionalno je kroz povijest bila podvrgnuta Piranu, a 1952. je, u doba Slobodnog Teritorija Trsta, pripojena Umagu. Crkva je više puta temeljito obnavljana (1826. i 1984.). Na najzapadnijoj točki rta Lako, kraj Bašanije, nalazi se svjetionik Savudrija, izgrađen 1818. (arhitekt Pietro Nobile).

Robert Matijašić, Istarska enciklopedija (2005.)
Posljednja promjena: 31. 7. 2019., M. Levak