Tiskarstvo, djelatnost tiskanja knjiga i drugih publikacija; počinje sredinom XV. st., otkako je Johannes Gutenberg izumio tehnologiju umnažanja knjiga pomičnim slovima i otisnuo prvu knjigu (Biblija, 1455.).

Istrani su se rano uključili u tiskarstvo, a sudjelovali su u pripremanju i ostvarenju prve hrvatske tiskane knjige, glagoljskoga Misala iz 1483., o čemu je pola godine prije dovršenja knjige neposredno svjedočanstvo ostavio Juri Žakan. U ranom europskom tiskarstvu sudjelovala su u Veneciji i dva Istrana, Bartol Pelušić i Gabriel Brašić. Autor prve hrvatske latiničke knjige, fra Bernardin Drvodilić s Brača, koji je umro na području Pule, mogao je neka znanja o tome pružiti suvremenicima. Glagoljske tiskare u Senju (1494.–1508.) i zatim u Rijeci (1530.–31.) tiskale su knjige koje su sigurno stizale i istarskim glagoljašima, kojima su bile namijenjene.

Istarski popovi glagoljaši Stipan Konzul Istrijan i Antun Dalmatin u Urachu kraj Tübingena tiskali su 1550-ih protestantske knjige na svim trima hrvatskim pismima, glagoljicom, ćirilicom i latinicom, ali i na talijanskom jeziku (protestantsko tiskarstvo). Istodobno je Matija Vlačić Ilirik izdavao velik broj svojih knjiga u Njemačkoj, ali i u Baselu kod znamenitoga tiskara Oporina. Jedan od prvih tiskara koji je tiskao glazbena izdanja bio je Andrija Motovunac (Andrea Antico da Montona), a tiskanjem notnih izdanja, ali i drugih knjiga, bavio se u XVI. st. u Francuskoj (Lyon) i drugi Istranin, Jacques Moderne iz Buzeta (potpisivao se kao Jacobus Modernus de Pinguente).

U kasnijim stoljećima tiskarstvo su malo-pomalo preuzele tiskarske obitelji, u prvom redu u Veneciji, a time je prestalo isticanje pojedinih tiskara kao majstora. Hrvatski i talijanski pisci iz Istre XVI.–XIX. st. najviše su svojih knjiga tiskali u Veneciji (Franjo Glavinić, Santorio Santorio) ali i u Udinama. Početkom XIX. st. svoje je knjige Pietro Stancovich tiskao u Trstu (Hrvatski katekizam, 1828.), a neke knjige i u drugim gradovima. U Veneciji je svoje knjige tiskao Nikola Belinić (Gramatika, 1808.; Razabranje cvieta krieposti, 1809.). Hrvatske knjige u Istru stižu i iz tiskare riječkoga tipografa Lovre Karletzkoga (od 1790.), odnosno njegove supruge i nasljednika.

Trst je u XIX. st. u tiskanju istarskih knjiga preuzeo prednost Veneciji i drugim gradovima. Prva izdanja Dobrilina molitvenika Otče, budi volja tvoja! tiskana su u Trstu, u tiskari Austrijskoga Lloyda (1854.). Poslije se dobro opremljene tiskare otvaraju u Kopru (Cobol & Priora; Giuseppe Tondelli) i Poreču (Gaetano Coana). Hrvatske novine Naša sloga tiskale su se od 1870. u Lloydovoj tiskari, premda slagari još nisu znali hrvatski jezik pa je to stvaralo teškoće u poslu. U Trstu je 1880. tiskaru utemeljio Čeh Hvala, ali ju je ubrzo prodao Viktoru Dolencu. Pomagali su je domoljubi, Hrvati i Slovenci, koji su u njoj tiskali Našu slogu i Edinost. Kada su iz Zagreba tijekom 1884. stigli hrvatski slagari, razvila se u Trstu živa tiskarska i nakladnička djelatnost i na hrvatskom i na slovenskom jeziku. Izlazili su listovi Balkan, Jadran i dr., a objavljen je i velik broj knjiga. Talijanske su se knjige tiskale u Poreču kod Coane, koja je imala svoju podružnicu i u Rovinju.

Tiskar Andrej Gabršček, koji je imao tiskaru u Gorici, otvorio je podružnicu u Puli, a vodio ju je Josip Krmpotić. Naša sloga tiskala se u njoj od 1899., a poslije u tiskari Laginja i drugovi. Tiskara Seraschin tiskala je i hrvatske i talijanske knjige, a kada je zapala u novčane neprilike, kupio ju je Karlo Martinolić s Cresa. Poč. XX. st. u Puli su djelovale dvije hrv. tiskare: Laginja i drugovi te Josip Krmpotić, a osim njih i I. Seraschin, F. Rocco, S. Volpi. Tiskare se tada otvaraju u Voloskom i u Krku (Kurykta).

U Pazinu je 1911. utemeljeno Tiskovno društvo, koje je djelovalo do 1920., kad su fašisti tiskaru demolirali. Slična je sudbina snašla tiskaru Edinost u Trstu i Gabrščekovu u Gorici. Za fašizma hrvatske su se knjige mogle tiskati samo u Trstu, gdje su izlazile i hrvatske novine, dok nisu potpuno zabranjene 1930. Hrvatski pisci objavljivali su svoje knjige u Zagrebu, Rijeci, Osijeku.

Za II. svjetskog rata, posebice nakon kapitulacije Italije, u Istri su radile mnogobrojne tzv. tehnike, priručna postrojenja za umnožavanje tiskovina (tzv. Gestetner). U njima su se tiskali propagandni letci, proglasi, novine (Glas Istre, Hrvatski list i mnogi drugi). Nakon rata otvorene su tiskare u više gradova u Istri (Pula, Pazin, Labin, Poreč), ali su se isto tako s godinama zatvarale. Danas, zahvaljujući novoj računalnoj tehnologiji, djeluje više dobro opremljenih tiskara, koje zadovoljavaju potrebe u Istri.