Nalazi se na groblju Rakotula (jugozapadno od Motovuna)na području današnje općine Karojba. Sagradili su ju u 14. stoljeću na svom posjedu članovi motovunskog ogranka mletačkih patricija Barbo, koji su je na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće dali produljiti u njezinom prednjem dijelu.

Te dvije faze gradnje označavaju i dva grba obitelji Barbo unutar crkve. Crkva je malena jednobrodna romanička građevina s izduženim pravokutnim tlocrtom i upisanom polukružnom apsidom. Građena je od grubo obrađenih kamenih kvadara poredanih u horizontalne pojaseve. Prekrivena je drvenom krovnom konstrukcijom s kanalicama. Izvorni oblik sačuvali su prozorčić u sredini istočnog zida i duguljasti prozor na istočnom dijelu južnog zida. Također. Na zidovima su se sačuvali ostaci zidnih slika koje je 1925. godine otkrio don Luka Kirac. Zidne slike bile su raspoređene u poljima, a sačuvana su samo dva polja na bočnim zidovima lađe, te fragmenti u polukrugu apside. U apsidnoj niši nalazila se tipična dvodijelna kompozicija, a u kaloti prikaz Majestas Domini (ikonografski prikaz Krista na prijestolju) od kojeg su sačuvani samo fragmenti. U donjem dijelu apside prikazana su četiri sveca, među njima i sv. Nikola. Južni zid prikazuje Rođenje sv. Nikole i Prizor iz svečeva života, a sjeverni dvije kompozicije, Sv. Nikola obara Artemidino drvo i Sv. Nikola daruje tri siromašne djevojke. Sve su to scene iz tzv. Rakotulskog ciklusa legenda o sv. Nikoli koji završava najpoznatijom legendom koja pripovijeda kako je svetac pomogao nekom plemiću koji je ostao bez novaca. Anonimni glagoljaš ovdje je dodao i grafit: Daj meni niki so(l)din, Miko, tako ti Boga! Najbolje je očuvana scena Rođenja sveca prikazana unutar arhitektonskog okvira. Freske u crkvici sv. Nikole djelo su dvojice talijanskih majstora iz sredine 14. stoljeća koji su u Rakotule došli posredstvom obitelji Barbo, a rakotulske su freske odraz istarskog zidnog slikarstva nastalog pod utjecajem Giottova djela.