Glavaš, Martin, svirač i izrađivač istarskih tradicijskih instrumenata (Bičići, 9.II.1923. – Pula, 20.XII.2011.).

Rođen u obitelji svirača i kantadura, svirao je od djetinjstva i volio istarsku pjesmu i ples. Životni vijek proveo je u Puli, gdje je radio u brodogradilištu Uljanik.

Za razliku od većine drugih izrađivača, umijeće nije naslijedio od oca pa je tako sopele napravio imitacijom uradaka drugih majstora, npr. Mira Blažine - Pikutara. Nakon umirovljenja 1972. sȃm je svladao zanat i počeo izrađivati tradicionalne istarske instrumente. U početku ih je Uljanik darivao svojim poslovnim partnerima, a kasnije su instrumenti postali vrlo traženi jer je Glavaš dugo vremena bio jedini manufakturni proizvođač te vrste u Istri. Mnogo njegovih roženica, sopela, duplica, šurli, mišnica i mihova prodavalo se u Istri, drugim dijelovima Hrvatske te u inozemstvu. Ti instrumenti nisu bili samo suvenir nego su imali i uporabnu vrijednost. Izrađivali su se u radionici smještenoj u podrumu zgrade u kojoj je Glavaš živio na Monvidalu u Puli.

Uz još tri istarska svirača, predstavljao je Hrvatsku na obilježavanju 200. obljetnice osnutka SAD-a (1976.). Grad Pula dodijelio mu je priznanje za višegodišnji rad te uspjeh u očuvanju, promicanju i prenošenju izvornog istarskog folklora i glazbene tradicije na mlađe naraštaje. Njegovim su se instrumentima obogatila i mnoga kulturno-umjetnička društva, a surađivao je s nizom glazbenika.